No, iako je Nil postao sinonim za Egipat, ova ogromna rijeka, podsjeća CNN u svojoj velikoj analizi, prolazi kroz čak 11 afričkih zemalja. Lavovski dio te rijeke pod kontrolom je Egipta, a upravo se na obalama ove važne rijeke razvila jedna od najstarijih svjetskih civilizacija koja nam je podarila piramide i još mnogo toga. Egipat i danas živi od Nila.
No, to bi se moglo promijeniti. Nil, naime, nastaje spajanjem dviju rijeka - Plavog i Bijelog Nila. Te dvije rijeke se spajaju kod Kartuma, glavnog grada Sudana. Tu zapravo nastaje Nil.
Etiopija gradi ogromnu branu
Plavi Nil, koji izvire u etiopskom jezeru Sana, ima jako puno vode i time je zaslužan za oko 85 posto vode koja Nilom dolazi u Egipat. Etiopija, zemlja kroz koju prolazi Plavi Nil, planira napraviti veliku, pet milijardi dolara tešku branu na ovoj rijeci, nedaleko od granice sa Sudanom. Jednom kad bude gotova, ovo će biti najveća brana u Africi.
Ovo je ambiciozan projekt koji bi trebao riješiti dio ogromnih problema s kojima se Etiopija susreće. Riječ je o zemlji čija populacija rapidno raste, a to vodi u sve veće siromaštvo. Tu sve brojniju populaciju treba opskrbiti električnom energijom, za što je potrebna brana.
Ta brana bi ujedno u etiopske ruke stavila kontrolu vode koja ide prema Egiptu. Time bi zapravo Etiopija, da skratimo priču, dobila kontrolu nad vodom koja ide Egipćanima. Koliko je Nil važan za Egipat i danas, baš kao i u davnoj prošlosti, pokazuje činjenica da čak 97 posto ljudi živi tik uz rijeku.
"Ako bi Etiopljani iz nekog razloga željeli smanjiti količinu vode koja ide u Egipat, onda je to ogroman problem", kaže profesor Aly El Bahrawy sa sveučilišta u Kairu.
Borba zbog vode
Egipat smatra da je Nil njihova baština. Do nedavno to nije bilo upitno. Rijeke je bilo dovoljno, populacija još nije bila toliko narasla, a ni tehnologija nije bila dovoljno razvijena da bi netko ugrozio dotok Nila u Egipat. No, to se promijenilo. Danas ta tehnologija postoji, a Etiopija ozbiljno razmišlja o gradnji brane. Zapravo, o tome se već pričalo i pisalo unatrag par godina. Tako je bivši egipatski predsjednik Mohamed Morsi u televizijskom obraćanju 2013. godine kazao kako on "ne zaziva rat s Etiopijom", ali da nitko ne smije ugroziti dotok vode u Egipat.
Ako udio vode u Nilu padne i za jednu kap, govorio je tada, alternativa je krv.
Nakon tog ratobornog nastupa, Egipat je ipak sjeo za diplomatski stol. Tako su se vođe Egipta, Sudana i Etiopije sreli 2015. godine baš u Kartumu, ali nije dogovoreno više-manje ništa. Sada je ključno pitanje koliko će dugo Etiopljani puniti branu, a sve se strane nadaju kako će u sljedećim godinama biti obilnih kiša pa da nijedna strana neće imati većih problema.
Etiopija, sve je izvjesnije, neće odustati od ovog projekta i zbog toga je za sve strane i više nego bitno da sjednu za pregovarački stol i riješe to na najbolji mogući način. To će zahtijevati dosta političkog umijeća i dobre volje, ali i transparentnosti.
No, jedna je stvar jasna. S ovim projektom Etiopija je dobila ogroman politički utjecaj u regiji, a Egipat ima povijest koje je Nil neizostavan dio. No, hoće li imati i budućnost, ne ovisi samo o njima.
