Osamdesetsedmogodišnji Hilmija Lepić iz Kaknja dočekao je 174. bajram u krugu svojih najdražih. Svaki bajram za ovog uzoritog Kakanjca, hadžiju, u gradu rudnika, nosi posebne uspomene tako da čak ni sam ne može uporediti bajram od prije 80 godina i danas.
Lepić je rođen 1931. godine u mjestu Buziću kod Visokog, a živio je seoski život sa svojih osmero sestara i braće te majkom i ocem koji su se bavili zemljoradnjom. Taj život nije zaobišao ni Hilmiju koji se upravo zbog toga ne sjeća toliko praznika.
"Svojoj djeci sam rekao na proslavi 85. rođendana da ja ne znam šta je Prvi maj, Nova godina i rođendan. Meni to nije bilo pri srcu jer sam odrastao u kući gdje se poštovao samo rad i ja ne znam ni za kakav drugi život nego radni. Iako je moj otac htio da ja budem hodža, školu sam završio za medicinskog tehničara, ali me je ipak uputio uz pomoć Allaha na pravi put pa sam danas ovakav kakav jesam" govori Lepić na početku razgovora prisjećajući se svog oca Vejsila.
Na pitanje kako je sve to krenulo, Hilmija govori da se i danas sjeća kada je kao osmogodišnjak sa svojim ocem 1939. godine išao u malu džamiju u Buzićima. Proživio je dosta bajrama, kako sa svojim roditeljima, tako i sa suprugom i svojom djecom. Međutim, danas je sam.
"Danas sam za bajrame i svaki drugi dan sam. Moja žena je preselila na ahiret, roditelji su pomrli, djeca se poudala i poženila i bajram uglavnom dočekam sam s melecima i Allahom. Međutim, okupimo se na bajramskom ručku i onda u narednim danima ja obiđem koga imam obići i mene obiđe ko me želi obići", dodaje Lepić.
Iako kroz život kao dijete nije bio nagrađivan bajramskim poklonima, zbog načina života jedne tadašnje seoske porodice, Lepić se svakog bajrama, kako kaže, pripremi da obraduje svoju kćerku i snahu.
"Moja kćerka i snaha svakog bajrama dobiju iste poklone. Ako su čokolade, ona da su iste čokolade, a ovog bajrama sam im već rekao da neće dobiti čokoladu. Bit će para i neka sebi kupe šta žele, ali imam i ja želju šta bi volio da kćerka kupi pa se nadam da će me poslušati", kroz suze radosnice govori Lepić.
Lepić je kroz svoj život prošao mnogo toga, o njemu bi mogao pričati danima, ali s nama je odlučio podijeliti i informaciju da je 1949 godine, kao 18-godišnjak, uhapšen kao pripadnik grupe Mladi muslimani.
"Uhapšen sam dok sam bio u medresi u 4. razredu i zbog toga nisam mogao ispuniti san svog oca da budem njegov hodža. Sve se to dogodilo 18. aprila, iako nisam bio velika ličnost u toj grupi, dvije godine sam bio zatvoren. Nisam bio protiv države, uloga mi je bila da pozivam ljude u vjeru dok su drugi pozivali u partiju, pa ko je htio da ide gdje želi... Radio sam s Alijom Sirotanovićem u rudniku, bio sam u samnici. Ali eto, na kraju sam izašao i danas pričam o tome", zaključio je Lepić.
Lepić je danas, kao i svih prethodnih dana svog života, ali i bajrama, sa svojim komšijom došao na bajram namaz u Čaršijsku džamiju u Kaknju nakon čega se vratio kući i sa svojom porodicom ručao.
Nekadašnje i današnje bajrame, ističe, ne može ni porediti jer, kaže, nekada su za sofrom bili jedni ljudi, a danas su tu drugi, ipak jednako dragi. Kao i svaki prethodni, njih više od 170, i ovaj bajram za Lepića je poseban.
