Profesionalna vojnikinja Emela Mujanović-Kapidžija 26. marta 2020. godine tužila je Ministarstvo odbrane BiH pred Sudom BiH zbog diskriminacije i povrede ljudskih prava na slobodu vjere zbog zabrane nošenja mahrame u službi.
Glavna rasprava u ovom sudskom postupku održana je 7. oktobra, a njen tužbeni zahtjev odbijen je u prvostepenoj presudi od 23. februara 2021. godine. Uložila je žalbu koja je odbijena 19. aprila 2021. godine, a apelacijom Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine od 25. maja ove godine ona je još jednom ušla u spor s državom.
Pravo na hidžab u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine vojnikinji Mujanović je uzurpirano kroz Pravila službe u kojima i pored izmjena u više navrata nije usvojena stavka kojom bi bilo uvedeno i pravilo o mahrami kako je to predlagalo Vojno muftijstvo Oružanih snaga (OS) BiH.
Zbog hidžaba kazna zaustavljanja unapređenja u službi
Podsjećamo, Emela Mujanović je primljena u OSBiH 2008. godine. Bila je raspoređena na službu u kasarnu Zenica, a kratko nakon toga određena za nastavak obrazovanja u Grčkoj gdje je bila do 2011. Po povratku iz Grčke njeno radno mjesto je bila kasarna Pazarić. Tada se odlučila pokriti. Prvi dan s hidžabom u kasarni je prošao bez većih problema, međutim već narednih dana njeni nadređeni su tražili da skine mahramu, pod obrazloženjem da nije dio uniforme.
Dešavalo se da vojnikinji Emeli ne bude dozvoljen ulazak u kasarnu, ali ona nije odustajala, ni od mahrame ni od OSBiH te je nakon zabrane ulaska u kasarnu čekala na ulazu cijeli dan da je puste da uđe. Oni koji su insistirali na tome da ne prihvate Emelinu mahramu kao dio uniforme, to su opravdavali Pravilnikom o uniformi OSBiH u kome nema stavke o mahrami.
Mujanović je na kraju bila kažnjena sa sedam mjeseci suspenzije, a po isteku vremena suspenzije pronađeno je rješenje time što je iz multinacionalne jedinice u kojoj je služila prebačena u jednonacionalnu kasarnu u Ustikolini. Dobila je pismenu disciplinsku kaznu, a pošto je i dalje nosila mahramu dobila je kaznu zaustavljanja unapređenja u službi.
Za porodicu Emele Mujanović, majku troje djece, premještanje u kasarnu u Ustikolini je bio veliki udar. Djeca su radnim danima u Goraždu, a tokom vikenda u Sarajevu gdje radi Emelin suprug.
"Stručni savjetnik vojnog muftije OSBiH Muhamed Okić u izjavi za Preporod je izrazio žaljenje što je slučaj Emele Mujanović dobio sudski epilog zbog uskraćivanja prava na nošenje hidžaba u OSBiH te ističe da tužba koja je podignuta protiv Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, zapravo, predstavlja liječenje nečeg što je trebalo biti adekvatno normirano Pravilom službe.
– Vojno muftijstvo je, od prve inicijative za izradu Pravila službe Oružanih snaga (2007), davalo puni doprinos kroz prijedlog izmjena i dopuna ovog dokumenta, imajući u vidu da se radi o jednom od najvažnijih podzakonskih akata u radu OSBiH. Njime se, u funkcionalnom i organizacionom smislu, uređuje život i djelovanje pripadnika Oružanih snaga. Vojno muftijstvo je ustrajalo na datim prijedlozima sve do njegovog potpisivanja (28. 12. 2012), kada, nažalost, ovi prijedlozi nisu bili uvaženi i uneseni u ovaj dokument – pojašnjava Okić.
U članovima 5. i 6. Pravilnika o uniformama Oružanih snaga BiH iz 2012. se navodi: “Vojnim licima nije dopušteno nošenje pojedinih dijelova vojne uniforme u kombinaciji s civilnom odjećom i/ili opremom, kao ni kombinacije dijelova različitih kompleta vojne uniforme. ”
Emela Mujanović se obratila Komisiji za slobodu vjere Rijaseta IZ u BiH sa žalbom da je diskriminirana kao pripadnica Oružanih snaga Bosne i Hercegovine zbog činjenice da je odlučila da nosi hidžab. Komisija, čija je nadležnost pružiti savjetodavnu stručnu pomoć u području zaštite vjerskih prava njenih pripadnika i članova, razmotrila je njenu žalbu i odlučila se obratiti Ministarstvu odbrane BiH i zatražiti objašnjenje.
Ministarstvo odbrane je poslalo odgovor u kome je istaknuto da Emela Mujanović uživa sva prava predviđena Zakonom i podzakonskim aktima kojima se uređuje pitanje vojne službe te da ista nije diskriminirana po bilo kom osnovu, odnosno da je dužna poštovati propise o vojnoj uniformi koji važe za sve. Komisija smatra da je došlo do povrede vjerskih prava, te da ne postoje legitimni razlozi za ograničavanje vjerskih prava gđe. Mujanović, ali da o tome odluku mora donijeti nadležni sud. Komisija je savjetovala gđu. Mujanović da pokrene postupak kojim će se osporiti interni akti poslodavca, odnosno dokazati da su isti protivni članu 9. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Taj postupak je pokrenut, a Komisija Rijaseta IZ u BiH i dalje stoji na raspolaganju za stručnu savjetodavnu ili drugu pomoć u okviru svog mandata i mogućnosti.
Vojno muftijstvo je, prije donošenja novog pravilnika, predlagalo načine kako bi se ovo pitanje riješilo, ali ti prijedlozi nisu usvojeni.
“Nije dozvoljeno samovoljno mijenjati izgled, veličinu, kroj i sastav vojne uniforme. Vjerska obilježja uz uniformu mogu se nositi na način da ista ne budu vidljiva”, navodi se u novom Pravilniku koji je i ovaj put usvojen bez prihvatanja prijedloga Vojnog muftijstva OSBiH kojima bi mahrama mogla biti dio uniforme.
– I prije, a i nakon potpisivanja Pravila službe OS BiH, Vojni muftija je vanrednim izvještajima upoznavao reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH, ministra odbrane BiH i Parlamentarnog vojnog povjerenika, tražeći i sa ovih instanci odgovarajuću intervenciju i pomoć za promjenu diskriminirajuć ih odredbi P rav ila službe OS BiH u pogledu propisa odijevanja i drugih naših prijedloga za koje smo smatrali da trebaju biti uneseni u dokument. Nakon što je reisu-l-ulema od bošnjačkog člana Predsjedništva BiH zatražio određenu vrstu intervencije, Ministar odbrane BiH je na zahtjev bošnjačkog člana Predsjedništva BiH dao da se preispita ovaj podzakonski akt – podsjeća stručni savjetnik vojnog muftije Okić.
Rezultat svega je bilo održavanje okruglog stola sredinom 2013. godine na temu “Izmjene i dopune Pravila službe OS BiH” na kome su vojni muftija i glavni imam u OS BiH zatražili da ministar odbrane BiH privremeno obustavi primjenu odobrenog Pravila službe OS BiH, te da svojom odlukom formira stručni tim koji bi pristupio revidiranju cijelog sadržaja ovog dokumenta. Zaključci sa ovog okruglog stola, u formi zvaničnog akta, nikada nisu potpisani i dostavljeni učesnicima okruglog stola, odnosno njihovim organizacijskim cjelinama, uključujući tu i Vojno muftijstvo.
Ukazujući na kompleksnost ovog problema, Okić potcrtava nerazumijevanje odgovornih u strukturi da uvaže prijedloge Vojnog muftijstva “kako bi se problem sistemski riješio, a ne da se na sudovima bori za prava zagarantirana članom 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članom 4. Zakona o slobodi vjera i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, te članom 29. Zakona o službi u OS BiH”.
Pitanje mahrame u OSBiH se naturalo kao političko pitanje
– Nakon što je Pravilo službe u Oružanim snagama potpisano, postalo je gotovo nemoguće da se to Pravilo službe ponovo dovede na raspravu i mijenja. Tome je išlo u prilog što se pitanje mahrame u Oružanim snagama u BiH iz nekih centara naturalo kao političko pitanje ili pitanje nekih bošnjačkih principa, a ne kao fundamentalno pravo na vjeru i vjersko ubjeđenje – kaže glavni imam Nesib Hadžić te ističe: “Rješenje ovog problema leži u sušinskoj toleranciji – a ne samo deklarativnoj, vjerovatno će se riješiti kada BiH profunkcionira kao pravna država u punom kapacitetu, ili kada država Bosna i Hercegovina potpiše Sporazum s Islamskom zajednicom u BiH ili, možda, kada VSTV donese stav da se i u tom tijelu može nositi marama.”
– Ipak, napominje Hadžić – za razliku od drugih institucija i ustanova u državi, uniformisanih službi poput SIPA, policije na svim nivoima, Granične služba i drugih, u OSBiH postoje uvjeti za obavljanje namaza i za ostale vjerske potrebe muslimana: klanjaju džumu-namaz na 11 lokacija širom BiH, na 18 lokacija imaju organizirane vojne mesdžide – na svim lokacijama na kojima borave muslimani. Pravilnik o ishrani propisuje za muslimane u Oružanim snagama halal ishranu. Na nama je da sačuvamo prava koja imamo, ali i da se izborimo za prava koja su nam osporena i koja nismo još osigurali i, naravno, vjerska prava koja želimo za muslimane, ne osporavamo drugima, želimo da i drugi ostvaruju svoja vjerska prava.”
Emela Mujanović je primjer ustrajnosti u borbi za svoja prava. Ona tu borbu vodi od 2011. godine. Prije tužbe koju je podigla, vodila je radni spor koji nije dao rezultat zbog čega se obratila Komisiji za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice u BiH.
Emela Mujanović se obratila Komisiji za slobodu vjere Rijaseta IZ u BiH sa žalbom da je diskriminirana kao pripadnica Oružanih snaga Bosne i Hercegovine zbog činjenice da je odlučila da nosi hidžab – kazao je u izjavi za Preporod direktor uprave za administrativno-pravne poslove Rijaseta IZ u BiH te pojasnio da je Rijasetova Komisija, čija je nadležnost pružiti savjetodavnu stručnu pomoć u području zaštite vjerskih prava njenih pripadnika i članova, razmotrila navode vonikinje Mujanović i odlučila se obratiti Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine te zatražiti objašnjenje o njenim navodima.
– Ministarstvo odbrane je poslalo odgovor u kome je istaknuto da Emela Mujanović uživa sva prava predviđena Zakonom i podzakonskim aktima kojima se uređuje pitanje vojne službe, te da ista nije diskriminirana po bilo kom osnovu, odnosno da je dužna poštovati propise o vojnoj uniformi koji važe za sve. Komisija smatra da je došlo do povrede vjerskih prava te da ne postoje legitimni razlozi za ogranič avanje vjerskih prava gđe. Mujanović, ali da o tome odluku mora donijeti nadležni sud. Komisija je savjetovala gđu. Mujanović da pokrene postupak kojim će se osporiti interni akti poslodavca, odnosno dokazati da su isti protivni članu 9. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Taj postupak je pokrenut, a Komisija Rijaseta IZ u BiH i dalje stoji na raspolaganju za stručnu savjetodavnu ili drugu pomoć u okviru svog mandata i mogućnosti – pojasnio je Karadža.
Ministarstvo odbrane nije prihvatilo kompromisno rješenje
Advokat Emir Kovačević, koji je inače i potpredsjednik Komisije za slobodu vjere, angažiran je da vodi slučaj Emele Mujanović.
– Ranije je njen predmet vođen kao radni spor koji nije dao željeni rezultat te kada sam preuzeo njen slučaj nakon što se obratila Komisiji za slobodu vjere predloženo je da se obnovi postupak na šta je ona pristala. Sada je to drugi predmet, nije radni spor. Ovom tužbom sada tražimo da se utvrdi povreda prava na slobodu vjere zato što se njoj Pravilnikom zabranjuje da nosi mahramu, odnosno bilo koje pokrivalo za glavu. Tužili smo po dva osnova. Prvi osnov je povreda prava na slobodu vjere, koja je garantovana Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Drugi osnov je diskriminacija, također, na osnovu vjere – ističe advokat Kovačević.
Kovačević napominje da su prije podizanja tužbe Ministarstvu odbrane ponudili kompromisno rješenje.
– Nismo htjeli da odmah idemo sa tužbom. Predložili smo izmjene Pravilnika na način da se Emeli Mujanović omogući nošenje mahrame koja bi bila u istoj ili sličnoj boji kao uniforma, istog materijala kao uniforma koja ne bi puno odskakala od uniforme. Na kraju krajeva niz zemalja omogućava nošenje hidžaba muslimankama u oružanim snagama, poput SAD-a, Velike Britanije, Norveške i drugih – kaže Kovačević.
Dodaje kako Ministarstvo odbrane, nažalost, nije odgovorilo na ovaj prijedlog pozitivno i onda se krenulo s tužbom kojom se tražilo da se utvrdi povreda prava na slobodu vjere i tražimo izmjenu tog Pravilnika na način da se omogući nošenje hidžaba iz vjerskih razloga na način da bude omogućena identifikacija osobe.
– Samo tražimo da to bude kako nalažu vjerski propisi o hidžabu prema kojima je njeno lice otkriveno i može se u svako doba izvršiti njena identifikacija -pojašnjava Kovačević te ističe da pravo na slobodu vjere koje je garantovano Ustavom BiH i Evropskom konvencijom za ljudska prava, član 9. omogućuje pravo na slobodu vjerskog izražavanja, privatno, javno u grupi ili pojedinačno, uključujući naravno i radno mjesto.
Kovačević pojašnjava da država i drugi organi mogu ograničiti neka od prava koje imamo, ali da je u stavu 2. član 9. Evropske konvencije navedeno kada i pod kojim uslovima to ograničenje mora biti.
– Kao prvo, to ograničenje mora da se propiše zakonom što znači da ne treba jedan čovjek da odlučuje o tome, nego Parlament kao tijelo u kome se donose zakoni. Treba da se otvori šira debata o tome i da se nađe najbolje rješenje i ako treba da se i ograniči i to vjersko pravo. A da bi se ograničilo prvo mora da bude u zakonu, zatim mora da postoji legitimni cilj. Ti legitimni ciljevi su eksplicitno navedeni u stava 2. člana 9. To je pitanje zdravlja, morala, javnog poretka, javnog reda i poretka i prava i sloboda drugih građana. Znači kad god država nama ograničava naše pravo slobode i izražavanja vjere, mora postojati taj legitimni cilj – država ga mora opravdati. U ovom konkretnom slučaju smatramo da nema nikakvog legitimnog cilja – ničije zdravlje se time ne ugrožava, nikakav poredak se ne ugrožava, nikakva prava drugih se ugrožavaju ako se Emeli omogući nošenje hidžaba – pojašnjava Kovačević uz napomenu da država pored dokazivanja o postojanju legitimnog cilja, mora dokazati i srazmjernost.
Zaključuje da u ovom konkretnom predmetu ne postoji ni legitimni cilj ni ta srazmjernost, tako da smo ubijeđeni da ćemo dobiti ovaj predmet, da će biti utvrđena povreda prava na slobodu vjere Emeli Mujanović, jer ona nikoga ne ugrožava – ni državu, ni Oružane snage ni svoje kolege na poslu nošenjem hidžaba”, zaključuje Kovačević uz potcrtavanje da su tokom ovog postupka tražili da Sud zatraži od Ministrastva odbrane BiH predočavanje dokaza da hidžab na bilo koji način može ugroziti funkcioniranje OSBiH, ali da ministarstvo nije ponudilo nikakav dokaz u tom smislu.
Neznanje vodi nepoštivanju specifičnosti drugoga
Stručni savjetnik Vojnog muftije Muhamed Okić smatra da je problem mahrame u OSBiH prije svega stvar neznanja koje vodi nepoštivanju specifičnosti drugoga.
– Mislim da se ponajprije radi o neznanju onog što su propisi islama koje, opet, za posljedicu ima nerazumijevanje i nepoštivanje specifičnosti drugog i drugačijeg. Umjesto da uvažavamo druge na način da su oni ono što sami o sebi kažu da jesu, i dalje su muslimani u Bosni i Hercegovini, kao i na mnogim drugim mjestima na Zapadu, ono što ti drugi žele da oni budu, ne priznajući im vlastitost u njihovom samoodređivanju. To nam najbolje ilustruje dugogodišnje odugovlačenje potpisivanja ugovora države Bosne i Hercegovine sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, nepriznavanje bosanskog jezika u određenim dijelovima naše domovine i neki slični procesi koji se vode. Ili, recimo, umjesto da se hidžab poštuje kao vjerska obaveza muslimanke, kako je to naglašeno u fetvi Vijeća muftija iz 2016. godine, Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine ustrajava na zaključku da je hidžab vjerski simbol te da se kao takav zabranjuje u ovoj instituciji kao i svi drugi simboli i obilježja. Ista je tendencija i u slučaju ovog propisa u Ministarstvu odbrane BiH, da se hidžab tretira kao vjerski simbol/ obilježje, a ne kategorična vjerska obaveza muslimanke – kazao je on.
Dodaje kako pozitivni primjeri zemalja koje priznaju pravo vojnikinja muslimanki na hidžab bude nadu da će i kod nas do toga doći.
– Na putu ukupne reforme sistema odbrane, standardi postavljeni normativnim aktima koje smo naveli treba da predstavljaju naš cilj. Iza nas je određeni put u kojem su uspostavljeni brojni pozitivni procesi i doneseni veoma kavlitetni normativni akti koji uređuju vjerski život u sistemu odbrane. S takvim djelovanjem treba nastaviti i duhovnu komponentu u sistemu odbrane dovesti na potrebne standarde. Zato, iskreno se nadam da će, kada je u pitanju propis o mahrami i slučaj Emele Mujanović, biti riješen promjenom Pravila službe OS BiH, koje bi opet poteklo iz potrebe međusobnog razumijevanja i uvažavanja svih odgovornih u Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama BiH. Ukoliko tako ne bude, onda vjerujem da će biti riješen ili sudskom presudom ili potpisivanjem ugovora između države Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Smatram da samo jake Oružane snage BiH, u svakom segmentu njihovog djelovanja, mogu postati dio NATO saveza i euroatlantskih integracija što je cilj djelovanja Vojnog muftijstva u strukturi Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH – kazao je.
U Oružanim snagama BiH, koje su organizirane prema standardima NATO-a, organizirana je vjerska služba na osnovu sporazuma s Katoličkom i Srpskom pravoslavnom crkvom te protokolom s Islamskom zajednicom. Vjerske službenike finansira Ministarstvo odbrane BiH.
Članica NATO-a iz zemalja van EU, Turska, ukinula je 2017. godine zabranu nošenja mahrame vojnikinjama. Vojska je bila posljednja turska institucija u kojoj je ukinuta ova zabrana nametnuta osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Ustavni sud je u apelaciji Sakiba Softića utvrdio povredu prava o slobodi vjere
Advokat Kovačević podsjeća na pozitivno rješenje apelacije “Sakib Softić protiv BiH”, čiji je on autor.
– U toj apelaciji smo naveli da se radi o povredi prava na slobodu vjere zato što nema legitimnog cilja i to smo dokazali u tom postupku. Prvi put Ustavni sud je po toj apelaciji utvrdio povredu prava na slobodu vjere tako da je sada u Graničnoj policiji omogućeno nošenje uredne brade kao što je to i prije bilo. I u predmetu Emele Mujanović smo se pozvali na ovu odluku Ustavnog suda (U 8/17) jer se u toj odluci, također, ispitivalo da li postoje legitimni cilj i srazmjernost. Ustavni sud je u apelaciji Sakiba Softića protiv BiH presudio onako kako bi to uradio i Evropski sud u Strazburu. Vjerujemo da će tako biti i u predmetu Emele Mujanović – zaključuje Kovačević, inače član Panela eksperata za slobodu vjere ili uvjerenja ODHIR/ OSCE koga čini 14 članova zemalja članica OSCE-a.
Osim Emele Mujanović, oko 270 žena koje se izjašnjavaju kao Bošnjakinje su pripadnice OSBiH. Još nekoliko njih je izrazilo želju da se pokrije, ali čekaju rješenje nošenja mahrame u OSBiH. To pitanje je riješeno u mnogim zemljama širom svijeta. Mahramu slobodno mogu nositi vojnikinje koje služe u vojsci Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Novog Zelanda, Nizozemske, Norveške, Južnoafričke Republike i drugih. Hidžab je priznat kao dio uniforme u vojsci ovih zemalja. U vojsci Holandije nema nijedne žene koja nosi hidžab, ali je on pravilnikom dopušten.
– Vojnom muftiji i meni kao glavnom imamu u Oružanim snagama i vojnim imamima javljaju se povremeno muslimanke pripadnice Oružanih snaga koje pitaju i propituju stavove o ovom pitanju. Kao zaduženi za organizaciju vjerskog života, pripadnice Oružanih snaga upoznamo sa trenutnim propisima i kakve su procedure. Ali, treba naglasiti: ne mora postojati niti jedna muslimanka u Oružanim snagama koja želi nositi maramu iz vjerskih razloga, ali propisi moraju to dozvoljavati i mi ćemo se boriti za to. Koliko će ih biti, jedna, nijedna, to nije bitno u kontekstu propisa. Bitno je da propis omogućava ženi muslimanki koja želi da bude u vojsci da može u isto vrijeme primijeniti islamski propis o odijevanju – kazao je u izjavi za Preporod glavni imam Hadžić koji je aktivno uključen u sudski proces, u svojstvu svjedoka, u predmetu Emele Mujanović.
– Za sve ono za što je Vojno muftijstvo konsultirano od strane nadležnog suda koji vodi slučaj Emele Mujanović, davalo je svoju konstruktivnu podršku potvrđujući da je propis odijevanja muslimanke (hidžab/ mahrama) stroga obaveza (farz), jasno propisana izvorima islama, a ne vjerski simbol – napominje stručni savjetnik vojnog muftije Okić.
(Ajša Hafizović Hadžimešić/IIN Preporod)
