N1: Koji je Vaš ključni prioritet u sljedeće tri godine – ako biste mogli biti u potpunosti otvoreni za N1, molim Vas?
Fokusiraću se na pružanje podrške predsjedavajućoj OSCE-a – ove godine ministrici vanjskih poslova Švedske, Ann Linde – i na saradnju sa svih 57 država članica OSCE-a u svrhu „izgradnje mostova“, ponovne izgradnje povjerenja putem dijaloga i zauzimanja kooperativnog pristupa rješavanju sigurnosnih izazova sa kojima se svi suočavamo.
Od vitalne je važnosti da ojačamo OSCE-ovu funkciju ranog upozoravanja. Alati i instrumenti koji stoje na raspolaganju Organizaciji da bi brzo upozorila i reagovala na krize u nastanku, mogu i trebaju biti bolje korišteni. To će nam dati prednost u rješavanju problema prije nego što oni eskaliraju.
Živimo u svijetu u kome se nijedna država ne može sama baviti velikim sigurnosnim izazovima našeg vremena – sadašnja pandemija bolesti COVID-19 ilustruje to veoma jasno. Uistinu, sam transnacionalni karakter prijetnji kao što je ova zahtijeva rješenja do kojih države dolaze zajednički, uz međusobnu saradnju.
Tokom čitave svoje diplomatske karijere sam čvrsto vjerovala u međunarodnu saradnju i multilateralizam. Potrebni su nam zajednički, multilateralni odgovori na sigurnosne prijetnje, jer rješenja koja pružaju pojedinačne države u konačnici neće biti održiva. To je nešto u čemu OSCE, najveća regionalna sigurnosna organizacija na svijetu, može predstavljati dodatnu istinsku vrijednost.
Već vidimo da OSCE-ovo široko i raznoliko članstvo koje se sastoji od 57 država sarađuje na suprotstavljanju terorizmu, sprečavanju cyber napada, borbi protiv korupcije i borbi protiv trgovine ljudima. Možemo iskoristiti taj duh i zamah da pokrenemo diskusiju i pozitivne promjene i u drugim oblastima sigurnosti, uključujući naše kolektivne odgovore na izazove u nastanku, kao što je moguća zloupotreba novih tehnologija.
Zapravo želim da dodatno promovišem višedimenzionalni pristup hvatanju u koštac sa sigurnosnim izazovima: to znači da ne gledamo na vojno-političku, ekonomsko-ekološku i ljudsku dimenziju sigurnosti kao na odvojene dimenzije, već kao na dimenzije koje su međusobno povezane, komplementarne i uzajamno osnažujuće. Tako možemo osigurati da naša rješenja usmjerena ka miru, stabilnosti i otpornosti imaju uticaja i budu održiva. To je ono što predstavlja OSCE-ov sveobuhvatni pristup sigurnosti.
Kao prva žena na dužnosti generalnog sekretara OSCE-a, cilj mi je da podižem nivo svijesti o vrijednosti i značaju jednakih prava i mogućnosti žena i muškaraca. Naročito je važno za organizaciju poput OSCE-a, koja radi na promociji mira i stabilnosti, da inspiriše druge da prate njen primjer.
Impresivno je koliko OSCE radi na sprečavanju sukoba i jačanju sigurnosti u cijelom našem ogromnom regionu. Zbog toga će još jedan od mojih prioriteta biti da rad OSCE-a učinim poznatijim i da podignem nivo svijesti o našim zajedničkim vrijednostima i obavezama.
N1: Šta je, prema Vašem mišljenju, ono najkonkretnije što je OSCE učinio u BiH – naročito u vezi sa stabilnošću mira u državi?
OSCE radi ruku pod ruku sa građanima BiH na tome da državi donese mir i demokratiju, kao što je predviđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Misija OSCE-a u BiH je pružila podršku ključnim reformskim procesima u BiH tokom proteklih 25 godina. Značajno dostignuće je predstavljala njena vodeća uloga u uspostavljanju Ministarstva odbrane BiH i Oružanih snaga BiH. Misija OSCE-a u BiH nastavlja da pruža pomoć bosanskohercegovačkim institucijama u vršenju djelotvorne kontrole naoružanja, sigurnom smanjenju viškova oružja i municije i davanju doprinosa regionalnoj kontroli naoružanja i naporima usmjerenim ka neširenju naoružanja – a to je sve od ključne važnosti za sigurnost BiH.
Prekretnicu u borbi protiv diskriminacije u Bosni i Hercegovini je predstavljalo uspostavljanje Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH, u čemu je Misija igrala ključnu ulogu.
Program Misije OSCE-a za praćenje sudskih postupaka, jedinstven u BiH, je pozicionirao Misiju kao ključnog partnera pravosudnih institucija BiH kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina i davanje doprinosa smanjenju ogromnog broja neriješenih predmeta pred sudovima u državi.
Ovo su samo neki od primjera našeg rada u BiH. OSCE je pouzdan partner uključen u pružanje pomoći BiH u mnogim ključnim procesima i reformama. Država može računati na to da će joj OSCE i dalje pružati podršku.
N1: Koliko je snažna i stabilna demokratija u BiH sa postojećim političarima?
Najznačajniji rizik za demokratsku državu u razvoju predstavlja gubitak povjerenja u institucije, što se može dogoditi kada ljudi izgube povjerenje u političare.
Demokratija postiže uspjeh kada ljudi učestvuju, izražavaju svoje brige kroz odgovarajuće kanale, kada su aktivni u svojim zajednicama i kada drže svoje lidere odgovornima.
Postoji mnogo reformi koje je hitno potrebno provesti u BiH kako bi se izbjeglo njeno zaostajanje u smislu demokratskog razvoja i budućeg ekonomskog rasta. Druge države u regiji postigle su u zadnjih nekoliko godina značajan napredak po pitanju ekonomskog i demokratskog razvoja.
BiH ima veliki potencijal da postigne isto što i one. Politički lideri moraju stvoriti uslove u kojima je moguće postići konstruktivan kompromis.
N1: Kako biste ocijenili odnose u regiji – smatrate li ih vještačkim odnosima kao što su bili prije 30 godina ili mislite da su iskreni, s čistim namjerama?
U zadnjih 20 godina, Jugoistočna Evropa postigla je veliki napredak u konsolidaciji mira, poticanju razvoja privreda, jačanju demokratskih institucija i vladavine prava.
Međutim, ove pozitivne trendove i dalje ometaju izazovi koji su mnogobrojni i suviše složeni da bi jedna država mogla sama da ih riješi, kako se pokazalo s pandemijom koja trenutno vlada.
Zaista mi je veoma drago što su mnoge vlade u zadnjih nekoliko godina pokazale iskrenu spremnost da rade na jačanju procesa regionalne saradnje kako bi se osigurao mir, sigurnost i stabilnost te u konačnici prevazišla duboko ukorijenjena zaostavština iz prošlosti.
Regionalni „Mini Schengen“ proces, na primjer, ukazuje na istinsku spremnost i volju regije da unaprijedi dobrosusjedske odnose i ostvari ekonomski prosperitet u regiji. OSCE će i kroz rad svojih terenskih Misija i dalje pružati podršku regionalnim inicijativama koje promoviraju pomirenje i jačaju povjerenje među narodom.
N1: Da li su balkanske države još uvijek “neprijatelji” zbog politike – da li građani moraju mijenjati svoje političare kako bi se odmakli od prošlosti i krenuli ka budućnosti?
Prije bih kazala da države Jugoistočne Evrope nastavljaju da sarađuju i napreduju uprkos izvjesnim preprekama. Tokom mog prethodnog posla, te i sada u OSCE-u, svjedokom sam stalnog konstruktivnog i, na cilju utemeljenog, dijaloga unutar regije.
Više nego ikada, politički lideri u regionu moraju pokazati sposobnost i viziju da naprave iskorak od stranačkih interesa i da prevaziđu lagodno oslanjanje na etničke narative. Na njima je i da se suoče sa prošlošću i da gledaju u budućnost, uz podršku međunarodne zajednice.
Takođe, građani država regije moraju izabrati i dati podršku donosiocima odluka koji će ih voditi u budućnost s boljim životnim standardom, manjim stopama nezaposlenosti, obrazovnim standardima na visokom nivou i efektivnim pravosudnim sistemom.
U tom smislu, akteri iz civilnog društva su od ključnog značaja za političku, društvenu i ekonomsku transformaciju regiona. Vlade i međunarodna zajednica im trebaju pružiti podršku sa ciljem promovisanja učešća građana i izgradnje uzajamnog povjerenja i tolerancije u regionu.
N1: BiH se suočava s migrantskom krizom u zadnje dvije godine, a rješenja nema na vidiku. Koga okriviti i ko je odgovoran: država i/ili međunarodne organizacije? Kako OSCE vidi rješenje ovog problema?
Pratim migrantsku krizu BiH još od vremena kada sam radila u Briselu. Situacija je sada eskalirala i dovela do još veće ljudske patnje i haosa. Nema dileme, rješenje se mora brzo pronaći.
U zadnjih nekoliko godina, BiH je doživjela dramatičan porast u broju migranata i izbjeglica koji ulaze u državu. Taj priliv je preopteretio ljudske i finansijske resurse, pogotovo na sjeverozapadu države.
Nažalost, glavni nalazi Procjene situacije u vezi sa migrantima i izbjeglicama koju je 2018. godine izradila Misija OSCE-a u BiH, vrijede i danas. Odnose se na nedostatak efektivne koordinacije i komunikacije među odgovornim institucijama, nedostatak kapaciteta relevantnih tijela vlasti, te nedostatak jasnih smjernica, standardnih operativnih procedura i referalnih mehanizama.
Postoji ogromna potreba za poboljšanjem koordinacije na najvišem nivou od strane svih relevantnih aktera, kako vladinih tako i nevladinih.
Pozivam vlasti na svim nivoima da izađu i da se dogovore o održivim rješenjima, utemeljenim na ljudskim pravima, za ovu humanitarnu krizu u porastu.
N1: Ako može, molim Vas, samo još jedno kratko pitanje – Vi ste Njemica, te zbog toga, šta možemo očekivati od vašeg sunarodnjaka, budućeg visokog predstavnika, gospodina Christiana Schmidta? Možda ga lično poznajete.
OSCE sarađuje s OHR-om od njegovog uspostavljanja u pogledu mnogih različitih inicijativa. Mi ćemo i dalje nastaviti blisko sarađivati s Uredom visokog predstavnika. Naši ciljevi su usklađeni: funkcionalna i djelotvorna Bosna i Hercegovina.
