Kako komentirate nazočnost predsjednika HDZ-a BiH na svečanoj ceremoniji neustavnog Dana Republike Srpske u Banja Luci?
"Mogu se nadovezati na riječi ministra Krstičevića da je riječ o sramoti. No ovaj događaj nam zapravo pokazuje da je jedna politika doživjela svoj moralni i etički slom iz nazočnosti hrvatskoga veleposlanika na tom događaju." kako piše N1.
Veleposlanik, sada već bivši, Ivan Del Vechio, kaže da nije bio na toj proslavi, da je on bio na sastanku s Dodikom koji je ranije dogovoren.
"Riječ je o bizarnom objašnjenju, nismo mala djeca. Gospodin Del Vechio je dobro znao što se u Banja Luci događa 9. siječnja. On je činio ono što Hrvatska politika čini već duži niz godina - bespogovorno je podupirao i slijedio politiku gospodina Dragana Čovića i iz ovoga možemo zaključiti da hrvatska politika prema BiH nije niti postoji, ona je svedena da bude instrument politike gospodina Čovića, a svim znamo koja je to politika. On nije prvi put na obilježavanju tog nesretnog 9. siječnja, on je tamo bio redovito i njegova politika je poznata - strateško savezništvo s gospodinom Dodikom. On je pretvorio hrvatsku politiku u BiH u ostvarenje svesrpskih nacionalnih ciljeva."
Čovića ipak bira velik broj Hrvata u BiH, bio je u Predsjedništvu.
"Ključni su dosezi njegove politike i to se egzaktno može ustanoviti da su oni takvi da su u suprotnosti sa stvarnim interesima Hrvata u BiH.
Kada govorimo o tim stvarima, nije li to miješanje u unutarnja pitanja susjedne države?
"Ne radi se o miješanju o unutarnjim pitanjima susjedne države. Pitanje, ne samo položaja Hrvata u BiH, već ukupnih odnosa u BiH je prvorazredno strateško državno pitanje. Ako se trećerazredni briselski činovnici mogu miješati u BiH o tome, legitimno pravo zauzimati stajalište ima i hrvatska državna politika. Ono što sam rekao u Saboru, nije pitanje treba li se ili ne Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma baviti time, ključno pitanje je bilo i ostalo od 90-ih godina do danas, na koji način to treba činiti. Odnosi, i povijesni i ustavnopravni, jasno govore da se svaka promjena u smjeru zadovoljavanja hrvatskih nacionalnih interesa u BiH ne može postići osloncem na velikosprsku politiku, već isključivo hrvatsko-bošnjačkim dogovorom. Promjena izbornog zakonodavstva je nužna, o tome je pravorijek donio i Ustavni sud. Pitanje je na koji način ga treba promijeniti."
Koliko odlazak Čovića u Banja Luku i njegovanje dobrih odnosa s Miloradom Dodikom može otežati stvari?
"Naravno da otežava. Odnose u BiH trebamo gledati u kontekstu širih odnosa na europskom jugoistoku, trebamo gledati u kontekstu najava tzv. konačnog srpsko-albanskog dogovora u vezi s Kosovom u kontekstu promjene cjelokupne arhitekture na podlozi koje je u Beogradu ponovno oživljena iluzija da je moguće kompenzirati gubitke na Kosovu obnovljenim pretenzijama na BiH i Crnu Goru. To je naravno iluzija koja može završiti dramatičnom eskalacijom koja uključuje u obnovu ratnih sukoba. Igrati se i pokušati gasiti požar benzinom može imati katastrofalne posljedice. Ona politika koja misli da se hrvatsko nacionalno pitanje može riješiti na način da 50 ili 60 kilometara od grada Zagreba nastane Velika Srbija je u teškoj zabludi."
HDZ se ograđuje od svoje sestrinske stranke u BiH. Plenković kaže da su Čović i HDZ bih autonomni i sami odlučuju.
"HDZ BiH jest samostalna stranka, no HDZ u Hrvatskoj i Vlada gospodina Plenkovića je pretvorila hrvatsku državu u ispostavu političkih koncepcija gospodina Dragana Čovića koje su u savršenoj suprotnosti s hrvatskim državnim interesima, ali i interesima Hrvata u BiH. Ovo je tipičan simptom jednog stanja koje prelazi pitanje odnosa HDZ-a, ovo je stanje koje pretvara hrvatsku državu u instrument problematične Čovićeve politike, a nju je inaugurirao javno na neki način tadašnji predsjednik gospodin Ivo Josipović koji je pohodio gospodina Dodika kao jedini strani državnik u Banja Luku, koji mu je svirao glasovirske podoknice u Banja Luci jer je tada postojala osovina Tadić Beograd-Josipović Zagreb-Dodik Banja Luka koja je pretvorila ukupnu hrvatsku politiku u korisnog idiota srpskih državonacionalnih ciljeva koji su sada obnovljeni u smjeru pokušaja da se nakon konačnog razgraničenja ili demarkacije na Kosovu ponovno obnovi velikosrpska iluzija kojoj su glavna meta BiH i Crna Gora.
Čović ima legtimitet dobiven na izborima.
"Biračko tijelo općenito u BiH je žrtva različitih manipulacija nezdravih odnosa različitih ravnoteža, straha i slično. Bez obzira na ove ili one legitimitete, dosege jedne politike mjerimo prema njenim rezultatima. Rezultati te politike su poražavajući. Nije došlo do promjene izbornoga zakona, a osloncem na Dodika i Banja Luku dodatno su pogoršani hrvatsko-bošnjački odnosi koji su ušli u jednu iracionalnu fazu. Svi problemi koji imaju i Hrvati i Bošnjaci u BiH ne mogu se riješiti odnosom na Banja Luku. Ključ za rješenje bilo kojeg odnosa nije u Banja Luci, već isključivo u Sarajevu."
