Posebno je zaslužan za priznavanje Muslimana kao jednog od tri konstitutivna naroda u tadašnjoj Bosni i Hercegovini.
Upravo se njegovo uklanjanje s političke scene bivše Jugoslavije povezuje s njegovim istrajavanjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, da se ne mijenjaju osnovna načela Ustava iz 1974. godine kojima su Muslimani dobili status naroda u SFRJ. U suprotnom, možda BiH danas ne bi ni postojala kao suverena i nezavisna država.
"I Muslimani i Srbi i Hrvati, kao i pripadnici drugih naroda i narodnosti koji žive u BiH, obezbjeđuju i ostvaruju u njoj svoj nacionalni identitet i punu afirmaciju nacionalnih vrijednosti. Upravo iz tih razloga, iako se BiH ne definiše kao nacionalna država u klasičnom smislu, ona je uistinu i nacionalna država i za Srbe, i za Hrvate, i za Muslimane i za pripadnike drugih naroda i narodnosti koji žive na njenom tlu", govorio je Pozderac.
Smetao je Hamdija Pozderac mnogima. Bio je protivnik nacionalizma. Njegovi protivnici su znali da, ukoliko on dođe na čelo Predsjedništva SFRJ, nemaju šanse za ostvarenje svojih ciljeva. Pozderac je bio upravo taj koji je spriječio Slobodana Miloševića i njegove istomišljenike da mijenjaju Ustav koji je Muslimane priznao kao narod.
Nakon montiranog procesa oko “mjenične afere“ u Agrokomercu protiv njega, bio je prinuđen podnijeti ostavku na funkciju potpredsjednika Predsjedništva SFRJ, i to uoči preuzimanja čelne funkcije u bivšoj državi. Na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista BiH CKSKBiH 12. oktobra 1987., odlučio se povući iz političkog života iz, kako je tada rekao, „principijelnih razloga“.
Obavljao sve značajne funkcije
Pozderac je rođen u Cazinu 15. januara 1924. godine kao jedno od osmoro djece Mehe i Sefije Pozderac. Njegova politička biografija počela je još dok je bio srednjoškolac. Uključio se u rad Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koja je tada bila ilegalna, a 1941. godine uključuje se u Narodnooslobodilački rat, gdje je obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti.
Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941. Odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom Republike, Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom i Ordenom junaka socijalističkog rada. Nosilac je nagrade ZAVNOBiH-a, a 1956. godine postaje član Centralnog komiteta saveza komunista BIH.
Od šezdesetih godina prošlog vijeka obavljao je sve značajnije funkcije u BiH. Član CKSKBiH, poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjednik Skupštine SRBiH, predsjednik CKSKBiH, član Predsjedništva SFRJ. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu predavao je opštu sociologiju, a za života je izdao više publicističkih i naučnih djela.
U oktobru 1987. godine se razbolio i završio u bolnici. U proljeće, tačnije 7. aprila 1988. godine, umro je u bolnici Koševo u Sarajevu. Njegova smrt još uvijek se smatra nerazjašnjenom.
Jedno je sigurno, Hamdija Pozderac bio je žrtva političkog obračuna u osvit agresije na Bosnu i Hercegovinu, s jasnim ciljem slabljenja ove zemlje. Na sličan način kao što i danas svjedočimo raznim sofisticiranim napadima na državu BiH, njezine institucije i pojedince. Sa ovim ocjenama se uglavnom slažu i ugledni bh. intelektualci.
"Apsurdno je da se misli da je Džemal Bijedić (prethodnik Pozderca) poginuo jer njegov pilot nije znao upravljati avionom, već je neko pokvario visinomjer! Hamdija Pozderac umoren je u bolnici, na Odjeljenju psihijatrije, gdje je nad njim vršena tortura. Totalitarni sistemi, sistemi tajnih službi uvijek vrše psihički pritisak i teror koji vodi do iscrpljivanja čovjeka koji onda čini greške. Ako ne čini greške, onda podlegne stresu i ljudi masovno umiru od infarkta. Kako su umrli Skender Kulenović, Mak Dizdar, Meša Selimović, Hazim Šabanović... Cijeli niz značajnih ljudi stradao je ne mogavši izdržati psihički pritisak. Grijeh im je bio što su se borili za BiH, što su bili Bosanci i pružali dokaze da je BiH sposobna za najviše domete u politici, kulturi i drugim segmentima života. Te ljude htjelo se likvidirati i to likvidirati tako da se onemoguće u nastojanjima da budu nosioci. To je progoniteljima u određenoj mjeri pošlo za rukom", kazao je svojevremeno našem uredniku Faruku Veli akademik Muhamed Filipović, inače dugogodišnji prijatelj Hamdije Pozderca.
Zanimljivo je da je Pozderac često bio meta upravo velikosrpskih krugova. Istih onih koji su i devedesetih, ali i danas usmjereni protiv BiH. Tako je ratni zločinac i član skupštine Srbije Vojislav Šešelj još 1979. napadao Hamdiju Pozderca, nakon što je navodno otkrio plagijat u jednom magistarskom radu. Šešelj je kasnije izjavio da je time želio skrenuti pažnju CK od Nenada Kecmanovića, ideologa aktuelne srpske nacionalističke politike u BiH, prije svega Milorada Dodika i njegovog SNSD-a.
Inače, prve pukotine u bosanskom političkom bloku pojavljuju se s pogibijom Džemala Bijedića 1977. godine. A, problemi za BiH počinju nakon smrti Josipa Broza Tita i skorog dolaska Slobodana Miloševića na vlast i pozicije neograničene moći. Tokom 1986. Milošević postaje predsjednik Predsjedništva CK Saveza komunista Srbije. To je vrijeme objave Memoranduma SANU-a.
Ne slučajno, već sljedeće godine počinje potkopavanje političkog jedinstva Bosne i Hercegovine. Prvo se tokom 1987. i 1988. godine otvara afera „Agrokomerc“, zbog koje Pozderac podnosi ostavku, a već naredne godine i umire. Treba li spomenuti i da je to vrijeme uspona Jovice Stanišića koji dolazil na poziciju zamjenika šefa Resora Državne bezbjednosti. Zamjenik je bio tek formalno, tih godin de facto preuzima upravljanje tajnom službom. Stanišićeva uloga u pripremi i vođenju agresije protiv BiH je sasvim jasna.
Prema akademiku Filipoviću, Pozderac, u vremenu kada je iznuđena njegova ostavka na mjesto potpredsjednika Predsjedništva SFRJ i člana Predsjedništva SFRJ bio povrgnut sistematskom maltretiranju i saslušavanju, iako tada bio teško bolestan.
"Ovdje niko ne zna zašto je Pozderac umro. Znamo da je jedan od glavnih razloga to da je kao potpredsjednik Predsjedništva SFRJ trebao naslijediti prethodnika na položaju predsjedavajućeg Predsjedništva. Tu je i njegova izjava da je postigao sporazum s rukovodstvom autonomne pokrajine Kosova o svim budućim pitanjima ustavnog uređenja. To je bio razlog da Milošević naredi svojim ljudima koji su vršili teror nad Bosnom da Hamdiju pod svaku cijenu likvidiraju", govorio je akademik Filipović.
Prošlost se na Balkanu nerijetko ponavlja, ali ne uvijek u istom obliku. Treba li na primjeru kreiranja raznih afera podsjetiti kako su one i danas usmjerene protiv interesa i državnosti Bosne i Hercegovine? Bilo bi suvišno.
