Tanweer je rođen u drugom najvećem pakistanskom gradu Lahoreu, sjedištu pokrajine Punjab. Sa 17 godina postao je hafiz Kur'ana, a u tamošnjoj lokalnoj školi podučavao je mlađe naraštaje Svetoj knjizi islama. Ipak, vremenom je shvatio da mu takav način života omogućava tek puku egzistenciju te je odlučio napustiti rodni kraj i uputiti se ka zemljama Zapadne Evrope.
"Iz Pakistana sam krenuo prije dvije godine, poslije toga došao u Iran, zatim Tursku, nakon toga u Grčku, Makedoniju, Srbiju te stigao u Bosnu prije tri mjeseca. Stigao sam u ovdje u Bihać, a živim i spavam u Đačkom domu", priča Tanweer svoju životnu priču za Klix.ba.
Bajram u Bihaću
Naš sagovornik ističe da mu je veoma drago da je bajram dočekao baš u ovom gradu, no napominje da su mu emocije podijeljene.
"Danas sam sretan i tužan. Radostan sam jer je bajram, a tužan jer ovdje nemam nikog od porodice, svi su u Pakistanu", kaže Tanweer.
On ističe da je sa majkom posljednji put komunicirao prije mjesec i po, dok se sa ocem čuo prije 4 mjeseca.
"Kada sam pokušao preći hrvatsku granicu, policajci su mi uzeli telefon, razbili ga i bacili. Tako da od tog momenta nemam više telefona. Imam jednog prijatelja ovdje koji mi ponekad posudi telefon da pozovem svoje roditelje. Posljednji put kada sam zvao majku, jako se uznemirila i od tog momenta se razboljela. Mislim da je više neću ni zvati jer me strah da bi moj poziv mogao pogoršati njeno zdravstveno stanje i jako mi je teško zbog toga", govori naš sagovornik.
Na pitanje koliko mu je bilo teško protekle dvije godine, kao vjerniku, obavljati najosnovnije dužnosti, poput molitve, a pogotovo uzimajući u obzir da je hafiz i da stečeno znanje mora konstantno obnavljati, Ali govori da mu je bilo veoma teško.
"Imam maleni Kur'an uz sebe i trudim se svaki dan da učim i ponavljam. Ponekad je to nemoguće, jer su uslovi kojima boravim katastrofalni, krenuvši od čistoće prostora do policije i granice. No, trudim se biti uporan i hvala Bogu na svakom stanju", dodaje.
On kaže da voli ljude u Bosni, napominjući da su dobri i ljubazni.
Želi u Španiju ili Francusku
"Mogu reći da bi se ova zemlja toliko svidjela da sam čak razmišljao da bih mogao ostati ovdje. Upoznao sam i dosta prijatelja iz Bosne koji su mi rekli da bih trebao ovdje ostati, no ne sviđaju mi se vlasti koje uopće ne pomažu izbjeglicama i migrantima i neće tako pomoći ni meni. Za nas tu nema posla, ne možemo dobiti pasoš, tako da sam jako zbunjen. Vjerujte da ne znam šta da radim. Pet puta sam pokušao preći hrvatsku granicu, no svaki put me uhvatila njihova policija. Htio bih otići u Španiju ili Francusku", priča Tanweer.
On govori da je u proteklom periodu obišao veliki broj džamija BiH i da su mu se jako svidjele.
"Imate jako lijepe džamije i dobre imame. Skoro svaki dan, od kako sam u Bosni, trudim se da idem u džamije. Moram priznati da sam čak razmišljao da apliciram vlastima u BiH kako bih možda jednog dana mogao raditi u nekoj školi i podučavati Kur'anu, jer sam primijetio da ljudi ovdje slabo drže do vjere, ali i ne poznaju najbolje svoju vjeru. No znam da je to praktično nemoguće, tako da ćemo vidjeti kakva je sudbina", kaže za kraj razgovora Tanweer.
