Kad čovjek umre, prestane mu stizati nagrada za djela, osim od tri stvari: trajne sadake (vakufa), nauke kojom se (svijet) koristi i dobro odgojenoga (dobroga) dijeteta koje za njega dovu čini, prenosi Akos.ba.
Kada imam malo oduži (džumu) namaz, a skrati hutbu, to je znak njegove učenosti. Zato, odužite namaz, a skratite hutbu. Zaista, ima rječitosti i govora koji opčinjuju i oduševljavaju (slušaoce).
Uzvišeni Allah neće oduzeti (ljudima) znanje na taj način što će im ga istrgnuti (izvaditi) iz njih (njihovih duša), nego će ga oduzeti tako što će uzeti učene ljude (dati da pomre ulema), pa kada ne ostavi učenjaka, ljudi će uzimati za vođe neznalice (latiti se neznalice). Te neznalice (džahili) će biti pitani (razna vjerska pitanja) i davati će odgovore (fetve) bez znanja. Tako će zalutati, a i druge u zabludu odvoditi.
Zaista meleki podmeću svoja krila onome koji traži nauku (zastiru ga svojim krilima) iz zadovoljstva (ljubavi) prema onome što traži.
Najbolje što čovjek može ostaviti iza sebe su tri stvari:
- dobro dijete koje uči dovu za njega,
- sadaka (vakuf, zadužbina) koja se koristi, a njemu od nje nagrada pristiže, i
- znanje kojim se drugi koriste nakon njegove smrti.
Sedam osoba će primati nagradu (teći će im nagrada) i nakon njihove smrti, dok su u kaburu: onaj koji drugoga nečemu poduči, onaj koji provede tekuću vodu, onaj koji iskopa bunar, onaj koji zasadi palmu, onaj koji sagradi mesdžid (džamiju), osoba koja iza sebe u naslijedstvo ostavi Mushaf i osoba koja iza sebe ostavi dijete koje za nju traži oprost.
Za učenoga čovjeka moli svako pa čak i ribe u moru (morskim dubinama).
Traženje znanja (nauke) je dužnost svakog muslimana…
Prednost (vrijednost) učenjaka nad pobožnim je kao prednost (vrijednost) punog mjeseca nad ostalim zvijezdama (nebeskim tijelima).
Prednost (vrijednost) učenjaka nad pobožnim je kao prednost mene nad najnižim (najslabijim) od vas. Uzvišeni i Moćni Allah, dž.š., Njegovi meleki, stanovnici nebesa i Zemlje, pa čak i mrav u svome skrovištu, i riba, donose salavat na onoga koji podučava ljude dobru (hajru).
„Vežite“ znanje zapisivanjem (tj.zapišite ono što znate i što ste naučili kako biste se uvijek mogli podsjetiti).
Čovjek neće izaći iz svoje kuće u potrazi za naukom, a da mu Allah neće olakšati put do Dženneta.
Svakome ko izađe iz svoje kuće s namjerom da traži znanje meleki će podmetnuti svoja krila, zadovoljni s tim što on radi.
Primjer učenjaka koji podučava dobru (hajru), a na sebe zaboravlja, je kao primjer svijeće koja ljudima svijetli (osvjetljava), a sama sagorjeva.
Primjer onoga koji stiče znanje, a zatim ga ne prenosi drugima je kao primjer onoga koji gomila blago, ali ništa od njega ne udjeljuje (drugima).
Onaj ko drugoga nečemu poduči ima nagradu svih onih koji po tome budu radili, s tim što se neće (zbog toga) umanjiti nagrada onih koji rade.
Koji god čovjek sakrije znanje (i ne prenese ga na drugoga), nakon što mu ga je Allah, dž.š., dao, Allah će ga na Sudnjem danu okovati vatrenim okovima.
