Svi oni pak koji i dalje šire netačne teze kako je Republika Hrvatska bila agresor na BiH, znakovito prešućuju hrvatsku podršku svim glavnim aktima koji su doveli do nezavisnosti BiH, isto šute o brizi o stotinu hiljada izbjeglica po cijeloj Hrvatskoj, šute o vojnoj deblokadi Bihaća i završnim pobjedničkim operacijama u kojima su hrvatske vojne jedinice imale presudnu ulogu i koje su dovele do potpisivanja Dejtonsko-pariskog mirovnog sporazuma, odnosno do mira koji traje do danas. I Republika Hrvatska zato neće nikada pristati na tvrdnje tih i takvih političkih aktera. Naravno, oni su uvelike i pridonijeli opstruiranju izborne volje Hrvata u BiH, ali uprkos tome mi ćemo nastaviti pružati podršku stabilnosti, napretku i evropskom putu Bosne i Hercegovine - poručio je Grlić Radman.
Dakle, Haški tribunal opstruira izbornu volju bh. Hrvata. Jer kako drugačije protumačiti i shvatiti ovu izjavu hrvatskog ministra, kada je općepoznato da je upravo sud u Hagu, koji su osnovale Ujedinjene nacije, osudio Hrvatsku za agresiju na BiH. Drugim riječima, niko ništa ne tvrdi paušalno i proizvoljno.
Podsjećamo ministra da je 29. novembra 2017. godine, nakon što je Žalbeno vijeće Haškog tribnula potvrdilo 111 godina zatvora šesterici čelnika tzv. Herceg-Bosne i potvrdilo udruženi zločinački poduhvat u kojem je učestvovala Hrvatska, u njegovoj državi nastupio šok i nevjerica.
Udruženi zločinački poduhvat obuhvatio je prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, ministra odbrane Gojka Šuška i načelnika Glavnog štaba Hrvatske vojske Janka Bobetka. Haški tribunal zaključio je i da je Hrvatska Republika Herceg-Bosna nastala putem udruženog zločinačkog poduhvata. U dugotrajnoj pravnoj proceduri, koja se oslanjala na brojne i neporecive materijalne dokaze i svjedoke, Tribunal je nedvojbeno utvrdio da se takav poduhvat ni na koji način nije mogao ostvariti bez direktne umiješanosti, podrške i neposredne pomoći samog državnog vrha Republike Hrvatske.
Ratna pomoć Hrvatske izbjeglicama iz BiH, spašavanje Bihaća svako malo "nabijaju se na nos" Bošnjacima, što je ovog puta uradio i Grlić Radman. Izbjeglice koje su ratnih godina stigle u Hrvatsku nisu bili samo Bošnjaci, a i da jesu, prema međunarodnom humanitarnom pravu, to je dužnost svake države u svijetu. Baška to koliko su humanitarne i novčane pomoći na ime bošnjačkih izbjeglica tada dobijali hrvatski zvaničnici, posebno iz islamskih zemalja. Grlić Radman bi ih stoga mogao pitati koliku je pomoć njihova država imala od toga, a koliko su pojedinci uzimali za sebe.
Kada je riječ o spašavanju Bihaća, najbolji odgovor i za Grlić Radmana, ali i za sve ostale hrvatske političare koji potežu ovo pitanje, dao je prije tri godine za Faktor direktni učesnik borbi, pukovnik Armije RBiH Hamdija Abdić Tigar, komandant proslavljene 502. viteške brigade iz sastava Petog korpusa.
- Za početak, ako su oni sve oslobodili i spasili nas, zanima me samo ko nas je prije toga tri i po godine spašavao i čuvao?! I ko je čuvao Hrvatsku? Ustvari, mi smo njima sve to vrijeme čuvali ovaj prostor ovdje. Šta bi bilo da smo mi pali? Gdje bi Hrvatska bila danas? Bila bi na onoj liniji Karlovac - Karlobag - Virovitica dolje! Prvenstveno smo mi, Peti korpus, učestvovali u oslobađanju hrvatske teritorije. Mi smo ušli u hrvatsku teritoriju, oslobođali Plitvice, Rakovicu, Korenicu... Molim vas, napišite da sam ja već sa 4. na 5. august 1995. godine bio duboko u Hrvatskoj, na njihovoj teritoriji. Vraga su oni nas spašavali - poručio je Tigar.
