Stanovnici Prve ulice već godinama znaju šta se bijeli na lišću zelenom – soda. Obližnja fabrika “Sisecam Soda Lukavac” jedna je od najvećih izvoznika u Bosni i Hercegovini, prema broju radnika vjerovatno su noseći privredni stub u gradu, ali to pruža malo utjehe mještanima obližnjih naselja kada svakodnevnom moraju strugati sodu sa svojih automobila kako se ne bi “zacementirala”, piše Oslobođenje.
Nermin Redžić, stanovnik Prve ulice, javlja nam se već nekoliko sedmica sa fotografijama na kojima se vidi patina sode na automobilu. Kaže da se obraćao Općini Lukavac, ali su mu tamo rekli da to nije u njihovoj nadležnosti. I Ekrem Osmić, bivši uposlenik fabrike, tvrdi da se obraćao raznim institucijama, ali da njegovo zalaganje nije polučilo uspjeha, sva obraćanja su ignorisana. U krug fabrike im ne daju ući, a pregovori ne dolaze u obzir. Da stvar bude gora, građani tvrde da nove krečne peći uzrokuju vibraciju od koje pucaju zidovi.
“Od kako su napravili novu krečnu peć, pogon teške sode, sušnicu, iz dana u dan sve veće se vibracije osjete u stanovima, gledamo svaki dan šta ce nam spasti na glavu od ove i onako već dotrajale zgrade”, kaže Ernes Osmić iz Prve ulice.
Fabrika sode je privatizirana prije 12 godina od strane turske grupacije “Sisecam” koja ima mnoštvo podružnica u državama širom svijeta, a bazirani su uglavnom na proizvodnju stakla. Prije privatizacije fabrika je imala dug od 50 miliona, a danas se, nakon velikih ulaganja, radi o jednom od najvećih izvoznika u BiH.
Nihad Akeljić, direktor za ekologiju u kompaniji, tvrdi da je uzrok raspršivanju sode po okolini pucanje filtera te da se radi o incidentu. Osim toga kaže da vibracije nisu uzrok pucanju zidova i da je kompanija trenutno u procesu angažovanja stručnjaka koji će izmjeriti jačinu vibracije, čime bi potkrijepili svoje tvrdnje. Kada će se mjerenja desiti nije nam rečeno.
Ako se radi o incidentu “pucanja filtera”, kako onda kontinuiramo dobivamo fotografije sa bijelom patinom sode na biljkama i predmetima?
Stanovnici ne znaju koji su sve hemijski elementi nalaze u bijeloj prašini, tako da i ne mogu imati uvid u to koliko je ona štetna za zdravlje.
U martu ove godine ista fabrika je prouzrokovala ekološku katastrofu kada se bazna tekućina izlila u rijeku Spreču. Tada je zagađena velika površina obradivog zemljišta. Poljoprivrednicima su obećanja obeštećenja iz fabrike, a da li su ona isplaćena nije poznato.
Nermin Redžić kaže da će pisati Federalnom ministarstvu jer u Lukavcu njegovi napori nailaze na zid. Velika fabrika, mnogo zaposlenih, stabilnost zajednice – jasno je zašto svi okreću glavu. Sada je na nadležnim inspekcijama da odrede o kolikom stepenu zagađenja se radi i da li zaista pucaju zidovi zbog vibracije koju stvaraju krečne peći.
