Poznato je da najveći broj migranata i izbjeglica trenutno boravi u ovoj lokalnoj zajednici, tako da je to bila najvažnija tema današnjeg druženja, gdje su građani kazali da su prepušteni samima sebi, te se pitali da li su oni krivi zato što imaju savršen geografski položaj? Osim toga, teme su bile nepostojanja pozorišta, nezaposlenost i odlazak mladih, kao i djeca s poteškoćama u razvoju.
Najveći problem građanima kada je riječ o migrantima i izbjeglicama predstavlja strah za vlastitusigurnost, ali i potencijalne zaraze koje bi se mogle proširiti gradom, osobito dolaskom toplijih dana, piše Interview.ba.
"- Ima ih 700 koji žive u hrpama smeća. Oni nemaju WC, te nuždu vrše gdje spavaju i jedu. Ne kupaju se, žive ko životinje. U IOM-u nema mjesta, dok su kapaciteti grada popunjeni. Svaki dan u Bihać dolazi 100 migranata Talgo vozom" – rekla je moderatorica Aldijana.
Navela je kako je Bihać prethodne 24 godine tražio željezničku liniju za Sarajevo, te da je nije bilo, ali da se ona “stvorila” onog trenutka kada su se migrant i izbjeglice trebali prebaciti iz glavnog grada u ovaj grad. I tako je bilo, kazala je, prvi putnici su bili političari, a odmah nakon toga migranti i izbjeglice.
Pošto je stalno na relaciji Sarajevo-Bihać Adnan Suljkanović svjedočio je kako se migrant i izbjeglice prevoze u vagonima do Bihaća, s tim da kada staju u Prijedoru, da su toliko pojačane mjere i da oni ne smiju izaći na taj dio teritorije, te da ih drže više vremena u nehumanim uvjetima u vagonima.
Novinarka u Bihaću Dženita Duraković, navodi kako migranti i izbjeglice čine krivična djela, ali da zato ne odgovaraju, već da budu pušteni i da gradom nastave hodati, kao da se ništa nije ni desilo. Dok Anita Čaušević ističe da ukoliko idu u grupi dobacuju komentare, te da to jako ružno izgleda.
No, u svemu tome korist vide lokalni ugostitelji, koji na određenim migrantima i izbjeglicama zarađuju novac.
"- Pogledajte pekare, oni su dobili zaradu na njima. Dobro su im došli. Jedina pozitivna strana je što se budžet puni" – rekla je Arijana Topić.
Kada je u pitanju IOM građani su istakli da je ova organizacija jedino u Bosni i Hercegovini uspjela da se stavi iznad zakona i države, te da to nigdje drugo nije uspjela, čak ni u zemljama regiona. Naveli su i kako u nehumanim uvjetima drže izbjeglice i migrante.
Poručili su da migrantska kriza ne potresa Bosnu i Hercegovinu, već Unsko-sanski kanton, a najviše ih boli to što se niko od visokih zvaničnika poput Denisa Zvizdića i Fadila Novalića, nikada nije oglasio o ovom problemu.
Na našu djecu niko ne misli
Predsjednica Udruženja “Radosti druženja” Mirsada Hodžić, ujedno i majka 28-godišnje Alme, djevojke s invaliditetom, kaže kako se jako malo izdvaja za ovu populaciju, te da su uvijek financije glavni problem. Ona u svom udruženju, koje postoji godinama, radi i s novcem i bez novca, te pruža nesebičnu pomoć roditeljima kojima je to potrebno.
Nažalost svoju kćerku je već izvjesno vrijeme bila prinuđena smjestiti u Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica “DRIN”, ali je redovno obilazi i dovodi kući, te se raduje svaki put kada joj krene u posjetu.
"- Nisam zaposlena u udruženju i nemam platu. Svaki dan radim od pola osam do dva sata. Ako ima neki projekat apliciram, pa dobijem nešto novca i tako opstajemo, kao i aktivnosti koje radimo. Nisam možda pomogla svome djetetu koliko sam mogla, ali hoću drugoj djeci. Iduće sedmice planiram ići kod svoje kćerke, budem tamo oko deset dana" – kazala je, te dodala, da bi i Bihać mogao imati jedan ovakav zavod i zapošljavati ljude u ovom gradu.
Rekla je kako nije imala stručnu pomoć prije, te da je možda njeno dijete propustilo šansu, ali da ne želi da pusti druge roditelje da budu bespomoćni i da je i oni propuste. No, ova hrabra majka je zaista učinila mnogo, njena kćerka je poprilično samostalna, hoda, komunicira, druži se, čak iako su joj doktori rekli da se to nikada neće desiti.
Sličnu priču dijeli Anita, koja ima sina Faruka s poteškoćama. Kaže da sve što je njeno dijete postiglo u životu jeste zahvaljujući njenom trudu i nikom više.
"- Imala sam sreću da mogu plaćati defektologa uz pomoć porodice i prijatelja. Sad je prekrasno što postoji udruženje, Što ima Centar za inkluziju za roditelje. Ja se nisam imala kome obratiti. Samo je velika mana što odrasla djeca, koji su izašli iz škole, nemaju gdje, oni su prepušteni sami sebi, i opet je sve spalo na roditelje" – smatra Anita.
Kaže kako njen sin ne čita i ne govori zbog poteškoće, ali voli muziku, te da to ne znači da on ne može imati radionice koje će njega činiti sretnim.
"- Trebale bi postojati radionice za djecu koja ne mogu puno toga raditi, ali i za djecu koja već nešto mogu poput vrtlarstva, plesa, crtanja ili plivanja. Važno je da se u njihovu dnevnu rutinu unese obaveza i da se osjećaju kao dio ove zajednice, oni svi imaju matični broj, svi su kao mi, zašto ih diskriminiramo?" – upitala se ova majka.
Građani su kazali kako inkluzija ne postoji u praksi, te da su to samo riječi na papiru. A kao još jedan od problema naveli su asistente u nastavi, kojih i ako ima, radi jedan na dvoje djece, ili se mijenjaju svake godine. Mada u većini situacija i ne postoji dovoljno financija za asistente, kažu građani.
Ko će odgovarati za lažne informacije?
Moderatorica Aldijana istakla je da ima mnogo portala u Krajini, te da su mahom oni koji svoj posao obavljaju neprofesionalno, te da se ne zna ni ko stoji iza njih, niti da li su informacije koje objavljuju istinite.
"- Sad su više državni mediji postali nezavisni i istiniti. Zakonski se to mora riješiti" – poručila je Dženita, dok je Amela Bešić dodala kako je samo bitno da izađu senzacionalistički naslovi poput “šokantno” i “ekskluzivno”, te da se pokupe lajkovi.
"- Neki luđak stavi fotografiju djeteta s Down sindromom i kaže “ovo dijeti niko ne voli, ovo dijete svi mrze” i na takve objave dobiva lajkove. Objavi ćelavu ženu koja ima rak, napiše “ja imam rak” i traži lajk" – zamislite čim se sve ljudi služe kazala je ljutito.
Amela je i sama bila pokrenula stranicu na kojoj je imala 5000 pratitelja gdje je pisala samo o pozitivnim temama, ali nam je kazala kako su ljudi i takvo nešto osudili, iako nikada nije dobila ni feninga, a imala je ogroman broj lajkova na svojim objavama.
Odrasli sve manje čitaju
“Učenici, srednjoškolci i student čitaju, dok odrasli sve manje”, bio je odgovor v.d. direktorice Kantonalne i univerzitetske biblioteke Mirele Midžić na pitanje Aldijane o tome koliko građani ovog grada čitaju.
"- Došli smo u vrijeme kada se traži skraćeno izdanje ili link. Postoji činjenica da su se roditelji promijenili, ne prenose djeci da trebaju da čitaju" -navela je.
Dodala je da jako teško dolaze do sredstava za kupovinu knjiga, međutim da postoje projekti i saradnjas Američkom ambasadom tako da dobivaju recentnija izdanja.
"- Imamo i elektronske čitače knjiga. Međutim, s padom broja učenika u školama, pada i broj učenika u bibliotekama. Dosta radimo programske aktivnosti. Djeca kada dolaze na aktivnosti i radionice zainteresuju se i za knjigu. Na hiljadu načina djecu pokušavamo privući" – istaknula je.
Prosvjetna radnica Rasema Delić, kaže kako je sve manje djece u školskim klupama, a da je razlog tome odlazak cjelokupnih porodica iz Bosne i Hercegovine.
"- Naravno da se to manifestuje na školstvo, od vrtića, osnovne škole, pa do srednje, svi osjete taj nedostatak djece. Slijedi ljetni raspust i sve staje kad stane i školska godina. Preko raspusta djeca nemaju aktivnosti. Svi trebamo da se uključimo u radionice s dobrim idejama, pa čak i roditelji mogu da se uključe, ali sigurno i gradska uprava i vlast" – poručila je Delić.
Imamo Bihaćko ljeto, ali ne i pozorište
Festival scenskih umjetnosti „Bihaćko ljeto“, 21 po redu bit će održan i ove godine u Bihaću, a kako nam kaže Aldijana, ovo je jedini grad koji ima jedan ovakav festival, a nema pozorište.
"- Od obećanja ministra Gavrila Grahovca prošlo je više od 15 godina, a Bihać i dalje nemapozorište, već samo publiku, koja je gladna kulture, koja 20 dana prije kupuje karte za kulturna dešavanja, a nemaju ih priliku gledati" – istakla je.
Navodi kako ovaj grad zaista zaslužuje pozorište, te da ako se novac može naći za financiranje stranaka, da se i za ovaj problem mora naći modus.
"- Bihać jeste grad umjetnosti, imamo muzičare, imamo Almira Imširevića, koji svaku godinu cijelo ljeto provodi ovdje sa svojim djetetom, koji je spreman da pomogne, bez obzira na činjenicu da godinama živi u Sarajevu. Imamo Ernu Begetović, donedavno jedinu nezaposlenu glumicu, koja je danas moja radna kolegica, djevojka, koja je toliko energična i koja ima drmaskistudio „Mali princ“, gdje djecu podučava glumu" – rekla je, te istakla da vlast zanemaruje tu duhovnu stranu, a da to najbolje pokazuje poštapalica „eh, sad će izbori, bit će koncert neki“.
Kao primjer kulturnog zanemarivanja navela je i Kapetanovu kulu, muzej u kojem djeca uče o historiji Japoda.
"- Vrata ovog muzeja su zaključana 7-8 godina. Djeca su jednom prilikom učila u vrtiću o Japodima i kada ih je teta htjela odvesti tamo, naišli su na zatvorena vrata. Muzej je zatvoren zbog nedostatka sredstava. Eksponati propadaju, a vlasti nema i ništa ne čini" – kazala je Aldijana, dodavši da je sramotno da Bihać koji se diči ljepotom, dopušta da stoji veliki broj turista u pet autobusa i da je katanac na vratima muzeja.
O odlasku mladih i volonterizmu
V.d. direktor Turističke zajednice u Bihaću i aktivista Armin Amidžić kaže da možemo pokušati donijeti promjene, ali da društvo nije naviklo na pozitivne političare.
"- Onog dana kad smo ušli u politiku dobili smo etiketu. Ne planiram u Njemačku, odlučio sam da budem dio političke scene i da radim ovdje. Moja logika je da animiram što više ljudi da se uključe u politiku" – rekao je.
Kada je u pitanju odlazak mladih kazao je da je dosta njih psihički spakovalo kofere, te da više nije problem samo novac, ali je kazao da ih i naš obrazovni sistem koči.
"- Mladi na fakultete idu da dobiju diplomu i da se kite titulama, a ne radi znanja. Nemamo praktičnog znanja" – smatra Amidžić.
Rasema je navela kako se u obrazovnom sistemu više treba pričati o volontiranju, dok je Aldijana kazala kako je Italija uz pomoć nevladinog sektora kroz projekte koji se provode širom svijeta, a u suradnju s njihovim ministarstvom civilnih poslova odlično uredila proces volontiranja, koji je nadasve i plaćen.
Na kraju druženja zaključeno je da su mladi letargični i da maštaju o zemljama poput Njemačke, koje u njihovim glavama nude rješenja svih problema. No, tako to nije poručili su građani iz Bihaća, te kazali da se više treba raditi na tome da mladi ostanu u Bosni i Hercegovini, te da pronađu strast za onim čime se žele baviti, jer tako će jedino uspjeti.
Projekt „Čitaj više, misli više!“ organizacije Heinrich Boll Stiftung i Fondacije INFOHOUSE se provodi u pet gradova, a glavni cilj je stvoriti prostor bh. građanima i građankama da se čuje njihov glas, tako što će se razgovarati s njima u lokalnim zajednicama o problemima koji ih tište, nakon čega će biti napisano 40 priča na portalu Interview.ba.
