Podsjetimo da je Hedo, iako u invalidskim kolicima uspio ostvariti životni san, steći obrazovanje na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na kraju i zvanje magistra pravnih nauka, ali to nije bilo dovoljno da ovaj 26-godišnji mladić dobije posao u svom gradu.
Iako je najveća razočarenja imao u ovoj godini, uzaludno čekajući posao, na ivici da se poput drugih mladih ljudi uputi preko granice, nije odustajao od svoje borbe, ukazujući javno na predrasude koje vladaju u društvu, koje tek formalno osobama poput njega pruža jednake šanse. U avgustu smo objavili i njegovo pismo javnosti u kojem otvoreno govori o brutalnim poniženjima, lažnim obećanjima i skidanju sa konkursnih listi što je proživljao pune četiri godine. Nije se libio da javno govori o tome i o želji da zauvijek napusti zemlju u kojoj nema šanse da preživi. Međutim, sreća mu se konačno osmjehnula, i dobio je ugovor za posao, a odnedavno predaje učenicima srednje škole "Džema Bijedić" u svom gradu.
Država ipak nije zanijemila, smatra ovaj mladić, koji je svoju radost poželio podijeliti i sa drugima, obrabrujući ih da ne odustaju, već smognu dovoljno snage i hrabrosti da se bore za svoja prava.
Neprekidna borba
"Od našeg posljednjeg intervjua za Klix.ba, ja sam nastavio da se borim i tražim prava koja su mi kao svakom državljaninu BiH zagarantovana Ustavom kao najvećim pravnim aktom svake države i pravom koje uređuju konvencije prava osoba sa invaliditetom, a to pravo se odnosilo na mogućnost zapošljavanja i nediskriminaciju u konkursnim procedurama. Ne mogu se pohvaliti da nije toga bilo i previše, ali želja da ostavrim san i budem koristan kako sebi tako i društvu oko sebe, te upornost, me je dovela do toga da predam na konkurse za prijem nastavnog kadra u srednjim školama, za nastavnika Prava. Išao sam na razgovore, a svjestan sam da su u pojedinim ustanovama sa mnom vođeni samo forme radi. Došao je red i na školu u kojoj trenutno radim, obavio sam razgovor kao i svaki drugi kandidat, ali zbog objektivnosti same komisije ja nisam znao niti sam mogao da znam ishod do kraja konkursne procedure koja je na moju sreću završila zapošljavanjem. Ispoštovani su rokovi na žalbe i ja sam konačno došao na prvo nastavničko vijeće kao dio kolektiva te škole", priča za Klix.ba Alen Hedo.
Kaže da se njegov život od tog momenta potpuno promjenio.
Profesor u invalidskim kolicima
"Shvatio sam ipak da trud nije uzalud, da podrška moje porodice i ljudi koji me poštuju i cijene, moje zalaganje u borbi za boljim i pravednijim u društvu kakvo jeste naprosto donosi sreću i adrenalin do usijanja kad zaista dobijate želju da nastavite samo jačim tempom. Prvi radni dan 3.9. prvo upoznavanje sa profesorom koji je ušao u učionicu u kolicima je velika odgovornost. To podrazumjeva da jednu generaciju pored onog što je predviđeno u nastavnom planu i programu naučite i slobodi prihvatanja drugog i drugačijeg posebno đake koji nemaju u svom okruženju nikoga koga bi svrstali u osobe sa invaliditetom. Ja sam potpuno opušten i želja da budemo svi jednaki sigurno me dovela do toga da sam uspio upravo u tome jer svaki đak pojedinačno sa mnom ima izvrsnu komunikaciju, čak se nude ako nešto treba pomoći i bez moje molbe i što mi je posebno drago da to radi većina učenika te škole, čak i oni kojima ne predajem", priča Hedo.
Dodaje kako škola na čelu sa direktorom Admirom Kurtovićem izvrsno funkcionira.
"Nastavni kadar čine prije svega dobri ljudi i profesionalci, ali i svi drugi uposlenici se postavljaju na način da od mog ulaska u školu ja ni na momenat ne osjetim svoj invaliditet niti da ima bilo koja barijera koju sa takvim osobljem ne bi mogao prevazići. Moj ugovor o radu je ugovor na određeni vremenski period sa nepunom normom sati, 6 sati sedmično što je meni, sad za sad, dovoljno da budem radno aktivan, ali to nikako ne znači da nisam sposoban i za punu normu časova. I ono što je još jedna moja pobjeda je da sam prva osoba u BPK-a Goražde sa 100 posto invaliditetom koja je zaposlena u prosvjeti i koja direktno radi sa učenicima", kaže Hedo.
