U prvom masakru na Markalama 5. februara 1994. godine ubijeno je 68 sarajevskih civila, a ranjeno 144. Masakr se dogodio između 12:10 i 12:20 sati kada je minobacački projektil ispaljen sa srpskih položaja pao u prepunu gradsku tržnicu Markale.
Spasioci i ostali radnici Ujedinjenih Nacija (UN) su brzo stigli da bi pomogli brojnim civilnim žrtvama, dok su snimci događaja brzo postali glavne vijesti širom svijeta.
Koordinator UDIK-a, Edvin Kanka Ćudid, smatra da su Markale simbol neljudskosti i nečovječnosti u opsadi Sarajeva, za koju nikada nede biti pravde: „Posljednja dešavanja na političkoj sceni Bosne i Hercegovine pokazuju da se prema Markalama, ali i drugim stratištima, oni koji su pucali i dijelili Sarajevo i danas nastavljaju ponašati necivilizacijski“.
Iz tog razloga, obilježavanje Markala treba biti „pouka i nauk za sve one koji negiraju ratne zločine, jer negiranjem ratnog zločina vrijeđaju ne samo žrtve nego i one koje predstavljaju“, smatra Ćudid.
Masakr na Markalama je ratni zločin koji je još jedan u nizu dokaza nečovječnosti, brutalnosti i apsurdnosti cjelokupnog rata u Bosni i Hercegovini. Ovaj masakr, kao i sama opsada grada Sarajeva, koja se dogodila na samom kraju dvadesetog vijeka, predstavljaju čin za svaku osudu.
Obilježavanje stradanja civila na Markala treba biti i ostati iskonski čin borbe protiv neljudskosti i zaborava svega onog zlog što se Sarajevu događalo u ne tako davnoj prošlosti.
