Rođen je u Polju 1944. godine, a odrastao u Banja Luci gdje mu je majka radila u tamošnjoj fabrici. Tu je izučio limarski zanat. Svirao do tada frulu, sa 14 godina već stao na veliku scenu u Sanskom Mostu kao mladi solista sevdaha.
Po završetku škole majka mu je kupila harmoniku, marke „Melodija“, te je kratko učio svirati kod Miloša Topića. Sa 20 godina ga Nikola Đedović uči notalno pismo.
Svirao je širom bivše države, izučavao sevdalinku. Finese je učio od Šerbe na radio Sarajevu i od Pavlovića sa kojima je svirao u Erdeviku.
Bio je vrsni muzičar, kompozitor, istinski ljubitelj sevdalinke i pjesme svoga zavičaja. Bajro je bio nenametljiv čovjek, svjestan svojih kvaliteta i neizmjernog talenta, ali ipak skroman, uvijek otvoren za savjet, za dobronamjernu kritiku.
Bio je i sjajan pedagog koji je naraštaje cazinske djece podučio umijeću interpretacije sevdalinke, kroz koje Bajrina priča, na neki način, ostaje živa i godinama nakon njegovog odlaska.
Bajro je svaku interpretaciju sevdalinke učinio potpunijom, boljom i kvalitetnijom.
Osim sevdalinki odlično je pjevao slovenske, hrvatske, makedonske, bugarske, mađarske narodne pjesme, a sevdalinke je pjevao i lično Josipu Brozu Titu.
Nije bio samo muzičar, a harmonika nije bila njegov posao, reklo bi se za Bajru Redžića.
