Nakon godinu dana života pod opsadom odlučili su napustiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, jedini izlaz bio je preko Vrbanja mosta. 18. maj 1993. godine kada su krenuli u slobodu, oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja.
Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška, zagrliti ga. Koji minut kasnije je izdahnula.
Njihova tijela su sedam dana ležala nasred mosta, izvukli su ih pripadnici radnog voda VRS. UNPROFOR je odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić su prvo sahranjeni na groblju u Lukavici. Poslije njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije provedena.
