Oficir bivše JNA, sjajan strateg, veliki i neustrašivi ratnik dječačkog lica, skroman, a u isto vrijeme nasmijan, uvijek je ulijevao povjerenje u svoje borce, pripadnike 505-te Viteške brigade, odbrambene kičme Petog korpusa Armije BiH.
Izet Nanić, rođen 4. oktobra 1965. godine u Nanića Dolini u općini Bužim, drugo od sedmero djece majke Rasime i oca Ibrahima, je osnivač je 105. bužimske udarne krajiške brigade (kasnije 105. BUMB - 505. viteška mtbr), a kasnije formira i specijalne jedinice ČSN-BSN Hamza i DIV Gazije.
Legendarni komandant 505. viteške brigade je poginuo 5. augusta 1995. godine, prvog dana operacije “Oluja” u širem rejonu Ćorkovače, a samo nekoliko sati prije konačne deblokade i spajanja snaga Armije Republike BiH sa hrvatskom vojskom, ubijen je iz zasjede.
- "Sve je u igri. Nadam se da ću uspjeti i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!“ - To su bile njegove posljednje zapisane riječi, a mnogi smatraju da je predosjetio svoju smrt.
Sljedećeg dana, 6. augusta, klanjana mu je dženaza, kojoj su prisustvovali svi borci i starješine 505. viteške brigade, general Petog korpusa Atif Dudaković, ostali vojni i politički predstavnici i desetine hiljada Krajišnika, a dženazu je predvodio muftija bihaćki Hasan ef. Makić. Već mu je 8. augusta 1995. godine na mezaru pred njegovu dušu Fatihu proučio prvi predsjednik Republike BiH, Alija Izetbegović.
Posthumno mu je dodijeljeno priznanje “Orden heroja oslobodilačkog rata” i unaprijeđen je u čin brigadnog generala.
Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.
