Europa i svijet se gotovo godinu dana bore s agonijom zvanom pandemija koronavirusa. Od drugog velikog rata Europa se nije susrela s tako ozbiljnim problemima koji su “do gola” otkrili sve slabosti europskih politika, vlada, zajedništva i koncepta zvanog Europska unija. Novije generacije Europljana gotovo se nisu susrele s ozbiljnim problemima, a pandemija i mjere vezene za pandemiju iz temelja su promijenile ljudsku svakodnevicu.
Iznimka nisu ni Austrija ni Hrvatska. Jednako kao i ostale europske zemlje Austrija i Hrvatska teško prolaze kroz pandemiju koronavirusa. Ekonomski problemi pritišću države, nezaposlenost i nezadovoljstvo građana raste. Stvarni problemi, poput ekonomskih posljedica krize tek slijede, a pred europskim državama teško je razdoblje. Veliki paketi pomoći koji bi trebali doći od EU bit će dobra pomoć u amortiziranju efekata krize, ali pomoć neće spasiti tvrtke i radna mjesta. Najteže je pogođen sektor turizma koji će na povratak na pretkrizno razdoblje sačekati nekoliko godina.
U vrijeme krize došlo je i do ograničavanja ljudskih sloboda, a mjere koje uvode vlade nisu najbolje dočekane među građanima. Spremnost na suradnju europskih građana bila je jako velika na početku krize, ali što kriza traje duže građani su sve bjesniji i frustriraniji. I dok se frustracije i bijes još nisu preselile na hrvatske ulice, nezadovoljstvo raste među građanima Austrije, te građanima ostatka Europe. Austrijski građani su sredinom siječnja izašli na ulice glavnog grada te su protestirali protiv mjera, a novi veliki protest očekuje se krajem ovog tjedna.
I dok građani Austrije i Hrvatske miroljubljivo prosvjeduju protiv mjera, Nizozemsku posljednjih dana pogađaju nasilni prosvjedi zbog uvođenja policijskog sata. Više stotina mladih osoba prosvjedovalo je u nekoliko nizozemskih gradova, ušlo u različite sukobe s policijom, a neki su i pljačkali trgovine. Iz Nizozemske dolaze informacije kako su nerede uključene različite društvene skupine, od nogometnih huligana do onih građana koji se protive mjerama. Premijer Mark Rutte je na svom Twitter profilu naglasio kako događaji “nemaju nikakve veze s protestima ili borbom za slobodu”, već da je riječ o “kriminalnom nasilju”.
Nasilni protesti prethodno su viđeni u Španjolskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, a prosvjedovalo se diljem europskog kontinenta. S madridskih, londonskih i pariških ulica gledali smo različite scene, a Njemačku je nekoliko dana tresla afera protesta u Berlinu. Građani svoje nezadovoljstvo ispoljavaju na ulicama, a što kriza bude duže trajala rast će i nezadovoljstvo.
No ne prosvjeduje se samo na ulicama. Sve veći broj ugostitelja organizira različite akcije kojim žele otvoriti svoje objekte unatoč mjerama. Najkonkretniji su Česi i Poljaci, a slične inicijative postoje i u Njemačkoj, Austriji, Italiji i Hrvatskoj. Sloboda nekih građana ozbiljno je ugrožena mjerama, jer ako nekoga ograničavate u njegovoj djelatnosti kojom zarađuje za život onda to ograničavanje morate i novčano nadoknaditi. U nekim državama to nije slučaj pa su mnogi ugostitelji ogorčeni te na rubu odluke da zauvijek zatvore svoje ugostiteljske objekte.
Ništa bolje nije ni u sektoru turizma koji je najsnažnije pogođen aktualnim mjerama. Turistički djelatnici u posljednje vrijeme apeliraju na EU da im dopusti otvaranje njihovih hotelskih i smještajnih kapaciteta, te da u nekoj mjeri i dozvole turistička putovanja jer ovakvo stanje je za mnoge nepodnošljivo. Sve gore nabrojano stvara stanje nesigurnosti, neizvjesnosti, frustracije i bijesa. Građani EU sve više žive u strahu od budućnosti, a strah je nerijetko pomiješan i s osjećajem bijesa što stvara jako opasan ambijent po društvo.
Europski političari, pogotovo oni koji iz Bruxellesa upravljaju europskim politikama nerijetko nisu svjesni u kojem stanju žive građani zemalja EU. Mjere koje donose nerijetko i nemaju puno veze sa stvarnošću. Građani su u vrijeme krize izgubili povjerenje u državu, institucije, vlade, političare, ali i u stručnjake. To bi moglo biti jako opasno, jer jednom kad građani izgube povjerenje u institucije pravdu često traže na ulicama.
Nasilje u europskim gradovima zato nije iznenađenje, ali je svakako za osudu. Pred nama je zato uzbudljivo razdoblje u kojem europske vlade vode borbu s isporukama cjepiva, a u isto vrijeme vode i kampanje za privolu građana na cijepljenje. Put pred povratak u normalnost još je dug, a građani su sve nestrpljiviji. Slijedi neizvjesno razdoblje u kojem nekim državama prijete i socijalni nemiri. Ostaje nada da će europska ekonomija pokazati svoju izdržljivost, te da će europski građani pokazati razum, sabranost i zajedništvo.
