U Mekki nije bilo namaza, posta, zekata, hadždža, niti bilo kojih detaljnih propisa, nego samo pojašnjenje temelja islamskog vjerovanja koje glasi: “Nema drugog Boga osim Allaha!” Ali 13 godina bilo je potrebno toj časnoj generaciji sa Poslanikom, s.a.v.s., lično da shvate da u životu čovjeka na ovom svijetu Allah, dž.š., treba da bude na prvom mjestu, da ništa drugo ne može biti biti ravno autoritetu islama, Allaha i Poslanika, s.a.v.s. Tek tada će vjernik biti u stanju da prihvati koncept vjere koji obuhvata cjelokupan život, smrt, proživljenje i vječnost koja poslije njega dolazi.
Kada su tu lekciju ashabi shvatili, ni to nije bilo dovoljno. Tada dolazi Hidžra kojom su praktično potvrdili ono što su teoretski savladali. U Mekki su ostavili sve što su imali: porodicu, imetak, ugled, karijeru i ostala posjedovanja, ali isključivo Allaha radi i tako sve svoje potencijale i lične interese podredili općim interesima kojima ih uči vjera.
Tek tada dolazi objava: “La tahzen, innellahe me’ana.”, a što u prevodu znači: “Ne žalosti se, jer Allah je sa nama!” Samo takve muslimane koji su svojom praksom potvrdili da im je vjera preča od svega ostalog Allah, dž.š., uzima u svoju zaštitu.
Zato u hadisu stoji: “Muhadžir je onaj koji ostavi ono što je Allah zabranio.”
Samo uz Allahovu, dž.š., pomoć, muslimani danas, mogu nadići nagomilane probleme koji stoje na putu njihova ujedinjenja i očekivanog napretka, kako na lokalnom tako i na globalnom planu.
Molim Allaha, dž.š., da ojača naš iman, zbliži naša srca i učini nas istinskim muhadžirima od svega onoga što je On zabranio! Amin!
