- "Alagić nije umro od srca nego od nepravde", rekao je tada rahmetli Alija Izetbegović.
Otišao je veliki čovjek na bolji svijet samo nekoliko dana prije nego je Hagu trebala biti održana predstatusna konferencija o njegovom slučaju. Kasnije će se pokazati da je tadašnja tužiteljica Carla del Ponte iskonstruisala hašku optužnicu, jer je željela po svaku cijenu bošnjačke generale, a posebno tada Alagića, vidjeti u zatvoru.
Mehmed Alagić, sin Fermane i Redže, rođen je 8. jula 1947. godine u Fajtovcima. Odličnom đaku u osnovnoj i gimnaziji životni put utire Vojna akademija u Beogradu. Nakon opće akademije u Banjoj Luci usavršava vojna znanja u oklopno-mehanizovanom smjeru i postaje vrsni tenkist. Kao akademac odlazi u Rumu za komandanta oklopnog bataljona i komandanta kasarne. Potom je glavni brigadni operativac u Subotici i Zrenjaninu, a početkom 1991. godine vraća se u Banju Luku gdje zauvijek skida uniformu JNA. Slijedi hapšenje, prebacivanje u zatvor u policiji u Sanskom Mostu, odakle ga puštaju na intervenciju generala Milana Uzelca. Uz pomoć Jordanskog bataljona UN-a preko Bosanske Gradiške odlazi u Zagreb i javlja se kao dobrovoljac za rat u Bosni.
Iako potpukovnik bivše JNA, u Travnik stiže 13. januara 1993. godine i prijavljuje se kao obični vojnik 17. viteške brigade. Tadašnji komandanti odmah uviđaju kakvu vojnu veličinu imaju kod sebe i prepuštaju Alagiću komandu. On ustrojava vojsku, postaje komandant Operativne grupe „Bosanska krajina“, potom komandant Trećeg i ubrzo i Sedmog korpusa Armije RBiH kada dobija čin generala. Redaju se vojne operacije Alagićevih heroja – kidanje duplog obruča oko Sarajeva , Maglaj,“Cincar“ i oslobađanje Kupresa, potom veličanstvena operacija „Domet 1“ i osvajanje Vlašića za koji su evropski i američki generali „davali ruku“ da je neosvojiv.
Svijet je zapamtio legendarnu sliku Alagićeve sijede brade i podočnjaka ispod zastave sa ljiljanima na ledom okovanom Vlašiću. Krvarili su Alagićevi ratnici na Goraždu, Grepku, Igmanu, Treskavici, Jajcu, Ilijašu, Visokom, Vitezu, Bugojnu, Donjem Vakufu, prije nego se počeo ostvarivati generalov i krajišnički san - da krenu u oslobađanje Krajine. Nakon povijesnog manevra iz srednje Bosne preko Bugojna, Kupresa, Livna i Bosanskog Grahova u zajedničkim operacijama sa Petim korpusom oslobođeni su Ključ i Sanski Most.
Vojni rezultati brigadnog generala Mehmeda Alagića , strateške i taktičke operacije najvojničkijeg korpusa Armije RBiH kojim je komandovao i veličina oslobođene teritorije svrstavaju ga u najvećeg bošnjačkog vojskovođu, ne samo 20 stoljeća.
Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva penzionisan i prihvaća se dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika općine Sanski Most. Sanski Most postaje utočište za sve prognane Bošnjake iz 51 općine BiH.
Bit će upamćen kao ratnik i prvi poslijeratni gradonačelnik Sanskog Mosta u kome je i preminuo u 56. godini.
