Kolumnistica lista Wall Street Journala opisuje stanje u kom se nalazi saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman te kaže kako on izvan očiju javnosti pokušava kontrolirati saudijsko društvo kombinacijom straha i cirkusa, prenosi AA.
Karen Elliott House na početku svog teksta izražava čuđenje zbog toga što Bin Salman ne pokazuje nikakve znakove povlačenja iako je okružen problemima sa svih strana, koji bi inače deprimirali i odvratili većinu lidera.
Autorica ističe kako glavni izazovi s kojima se suočava saudijski prestolonasljednik dolaze izvana. Njegova međunarodna reputacija je 'umrla' nakon ubistva saudijskog novinara Jamala Khashoggija. Također, američki Kongres je sve odlučniji da blokira prodaju oružja Rijadu zbog nastavka rata u Jemenu, a tu su još i saudijsko-tursko rivalstvo i hladni rat s Iranom.
Na kraju, ističe autorica, globalno ekonomsko usporavanje može potkopati potražnju za naftom, te smanjiti cijene i prihode koji su kraljevini neophodni da finansira svoj najveći budžet ikada.
Međutim, izazovi s kojima se saudijski prestolonasljednik suočava izvan zemlje nisu ništa u odnosu na one kod kuće, smatra autorica. Njegova Vizija 2030, plan za restrukturiranje ekonomije kako više ne bi bila ovisna o prihodima od nafte, za koju su konsultantske usluge koštale više od milijardu dolara, pokazala se previše ambicioznom u svojim okvirima i vremenskim rokovima.
Kao rezultat ishitrenih reformi Mohameda bin Salmana, autorica teksta kaže da je potrošnja građana značajno spala u protekle dvije godine. Privatni sektor, koji je dugo zavisio od vladinih ugovora, bio je na koljenima zbog odluke vlade da zaustavi plaćanje ugovora kako bi procijenila korupciju. Više od milion stranih radnika morao se vratiti u svoje države pod teretom plaćanja boravišnih taksi.
Također su povećani i porezi na dodatnu vrijednost na većinu roba, što je dodatno usložilo probleme i znatno utjecalo na ekonomiju države.
Dva odgovora
House kaže da saudijski prestolonasljednik ima dva načina da se suoči sa slabim izgledima svog programa reformi. Prvi bi bio da odvrati pažnju Saudijaca od stvarnosti organiziranjem zabava, pa tako poziva zvijezde iz svijeta muzike da održe koncerte u kraljevini i počinje izgradnju novog grada za zabavu nedaleko od Rijada koji je tri puta veći od Disney Worlda. Također, razvija turističku industriju koja bi po prvi put mogla otvoriti Saudijsku Arabiju za milione stranih posjetitelja.
Ovakve inicijative bi mogle biti uvredljive za najkonzervativnije Saudijce i izvor frustracija za porodice srednje klase za koje je ovakva vrsta zabave nepristupačna zbog svojih visokih cijena.
Drugi način bi bio represija. Dok saudijski prestolonasljednik daje jednom rukom, on uzima drugom, kaže autorica.
"Saudijska Arabija nikada nije bila otvoreno društvo, no sadašnja Vlada suzbija gotovo svaki oblik stvarne i potencijalne opozicije", kazala je.
Komentirajući ovakvu situaciju, autorica citira jednog liberalnog Saudijca koji je redovito objavljivao postove na Twitteru, od čega je sada odustao u strahu da bi svaki potez mogao odvesti u zatvor. U isto vrijeme je pojasnio da ovakva pretjerana sigurnosna kontrola čini ljude spremnim da eksplodiraju. Ali ni strah ni cirkusi ne rješavaju problem, rekla je.
Osvrnula se na to da u saudijskom društvu sada vladaju napetost i strah. U porodicama u Saudijskoj Arabiji muški članovi su tradicionalno vodili glavnu riječ, međutim, danas se moraju pomiriti s manjim ulogama. Svaki put kada se usprotive svojim suprugama, one ih podsjete na kraljeve naredbe koje garantiraju prava žene na rad bez dobivanja pristanka staratelja.
Autorica je citirala jednog sociologa koji je u ovom kontekstu rekao: "Vani čujemo riječ promjena, dok se u svakoj kući vodi rat o tome ko će donositi odluke".
