Optužnica tereti Stevića da je u julu 2014. godine preko Graničnog prijelaza Pavlovića most otišao najprije do beogradskog aerodroma „Nikola Tesla“, a potom i do Moskve, te dalje do Rostova na Donu u Ukrajini, gdje se – kako se navodi u optužnici u koju je BIRN BiH imao uvid – s još nekoliko osoba iz BiH, pridružio paravojnoj i parapolicijskoj formaciji „Jovan Šević“.
BIRN BiH nije uspio dobiti komentar od Stevića. Nakon podizanja optužnice, on je za Nezavisne novine izjavio da u Ukrajini nije ispalio „niti jedan metak“.
„Motivi mog odlaska u Lugansk bili su sasvim drugačiji od onih koje mi stavljaju na teret, jer sam tamo bio kao novinar i svjedok još jednog tragičnog sukoba među bratskim slavenskim narodima“, rekao je Stević za Nezavisne novine i dodao kako namjerava napisati knjigu o događajima kojima je svjedočio u Ukrajini.
Stević je u tom razgovoru objasnio da je pokušao s jednom novinskom agencijom dogovoriti da izvještava s ukrajinskog fronta i da u tome nije uspio pa se samostalno uputio u Ukrajinu, te je kazao kako je to bio „jedini način da dođe na prostor gdje su se vodila ratna dejstva“.
„Tamo sam zadužio oružje, prije svega zbog lične bezbjednosti, ali ga nikad nisam koristio. Tačnije, nisam ispalio niti jedan metak. Moja oružja su duh i olovka, i u to se može uvjeriti svako ko pročita moje knjige i pjesme“, rekao je Stević.
Tužilaštvo BiH u optužnici protiv Stevića navodi izjave svjedoka o tome kako je on na teritoriji Luganjske oblasti „bio običan vojnik“ i da je „na punktovima vršio kontrole saobraćaja, vozila i ljudi“, za šta je dobijao platu od 500 eura mjesečno.
Steviću je u odlasku u Ukrajinu pomogao „Ravnogorski pokret“, navodi se u optužnici.
Bratislav Živković iz „Ravnogorskog pokreta“ putovao je iz Beograda s grupom dobrovoljaca u kojoj je bio Stević, navodi se u optužnici.
U optužnici stoji da je grupa isprva bila smještena u odmaralište na obali Dona i da su u Rostovu zatekli aktiviste ruske dobrovoljačke vojske i privatne firme koja je tražila „obezbjeđenje humanitarnih konvoja“.
Dobrovoljci iz Rusije su, navodi se u optužnici, tražili dobrovoljce za ratovanje u Donjecku i Luganjsku, i grupa od 15-ak ljudi je iz Rostova otišla u bazu „Novoruske vojske koja je nosila naziv 'Krim' te da su u bazi dijeljeni uniforme i oružje“, a Stević je zadužio pištolj. Stević se u Luganjskoj oblasti zadržao oko dva mjeseca.
Optužnica navodi kako je Stević tužiocima kazao da je u Ukrajinu išao kao novinar i književnik i da mu je komandant jedinice i lokalnog kozačkog atamana to i odobrio.
U razgovoru za Press prije nekoliko godina Stević nije spominjao novinarski posao. On je tada objasnio kako je došao u Ukrajinu i da je u razgovoru sa zarobljenicima rekao kako nije došao da ratuje, „već da širimo ljubav i zajedništvo među slovenskim narodima“.
„Želju da odem u Ukrajinu sam dobio još na proljeće 2004. godine, kada se tamo dešavala 'narandžasta revolucija', a lijepa Julija Timošenko bljuvala takvu vatru protiv Rusije da bi je se postidio najgrđi slovenski dušmanin. Za mene kao Jugoslovena, panslavistu i humanistu to nije bilo prihvatljivo, međutim otišao sam u Lugansk tek deceniju poslije uz pomoć kozačkih udruženja i u sastavu družine četnika pod komandom Bratislava Živkovića. Oni su malo ranije boravili na Krimu, kada se to poluostrvo poslije referenduma odvojilo od Ukrajine i priključilo Rusiji“, kazao je Stević.
U tom razgovoru za Press on je izjavio da su u jedinici bili i drugi “vojni profesionalci” iz drugih zemalja.
„Cijela dva mjeseca smo bili pod artiljerijskom vatrom, čuvajući bitne strateške položaje u stepama koji presijecaju jedan gasovod. Bilo je borbi, ali ne tako strašnih kako se u medijima predstavljalo. I Rusi su nas 'štedjeli'. Bilo im je drago što smo tu s njima. Jedini negativan odnos prema nama su pokazivali Kavkasci i Čečeni koji su muslimani“, rekao je Stević za Press.
Viši sud u Beogradu je kroz nekoliko presuda borcima iz ove zemlje utvrdio da su pripadnici jedinice „Srpski husarski puk“ učestvovali u čuvanju postrojenja u Ukrajini.
Gavrilo Stević prvi je u BiH optužen za ratovanje u Ukrajini, dok su za ratovanje u Siriji – ili planiranje i poticanje odlazaka na ovo ratište – osuđene ukupno 24 osobe na oko 50 godina zatvora.
