Dinko Draganović (30) mladi je filmski režiser porijeklom iz Cazina, koji je 1992. godine napustio Bosnu i Hercegovinu, te se nastanio u Austriji gdje i danas živi i radi.
U Lincu je završio umjetnički fakultet, smjer timebased media. Pored filmova i muzičkih spotova bavi se i režiranjem reklama, a trenutno radi na prvom dugometražnom filmu.
Široj filmskoj javnosti postao je poznat po kratkom filmu “Royal Blue” koji 11. augusta premijerno prikazan na Sarajevo Film Festivalu.
Bila je to Draganovićeva želja jer, kako kaže, više mu je značilo premjerno predstavljanje filma njegovoj bosanskoj publici nego na bilo kojem drugom festivalu u svijetu.
Rasizam i fašizam motivi filma
S obzirom da se na prostoru cijele Europe i svijeta, dešava jedan veliki zaokret u desno, uslijed čega dolazi do buđenja rasizma i fašizma, Dinko je sve više postajo siguran da ideja o filmu kojeg je želio da uradi, treba da bude povezana s tim činjenicama.
„Rasizam je postao 'salonfähig' što bi se reklo. Prihvatljiv i normalan. Do skoro to nije bilo tako. Ja sam, čim sam došao u Austriju, krenuo u vrtić i brže sam jezik naučio od roditelja koji su već prije mene bili u Austriji. Tako da sam se u roku od par mjeseci integrisao u austrijsko društvo i odlično govorio njihov jezik. Trenutna situacija je takva da su svi što su drugačiji, na neki način loši. Mislim na one što ne znaju jezik ili oni što drugačije izgledaju i to je jednostavno tako da ja, koji ovdje živim preko 25 godina i kod koga je jedan dio identiteta na neki način i austrijski, suosjećam sa ovim 'novim' izbjeglicama i imam osjećaj da trebam stati iza njih, jer znam da im nije lako“, kaže Draganović
U svom filmu Draganović je pokazao kako jednom Vahidu Lastiću, koji perfektno priča njemački ali ipak izgleda ko neki Arap, policija ne vjeruje i počinje da ga vrijeđa na osnovu njegovog porijekla.
Jedna od scena u filmu prikazuje kako se kćerka - koja je dolazi iz miješanog braka Bosanca sa Austrijankom - naljuti, ode u policiju i kaže im da ju je otac htio kindapovati i odvesti u Bosnu. I policija, naravno, vjeruje maloj plavoj Austrijanki prije, nego jednom čupavom, bradatom auslenderu koji je, Bog zna šta, htio da uradi sa kćerkom.
„Film je producirala 'Forafilm' iz Linca i producent Siniša Vidović koji je kao redatelj sa filmom 'Korida' osvojio dvije nagrade na 21. Sarajevo Film Festivalu, te brojne druge nagrade na raznim festivalima. Nakon što je scenario završen, probao sam da finansiram film, jer nisam htio da ljudi, koji će raditi na filmu - iako su mnogi od njih moji prijatelji - rade za džaba. Kada je u pitanju kratki film, to naravno nije lako i neke pare možeš dobiti samo od kulturnih fondova. Od jednog sam, u roku od pola godine, dobio dvije odbijenice. Tako da sam tu već mislio da film možda i neću raditi. Pošto se, ustvari, radilo o projektu moga diplomskog rada na Umjetničkom fakultetu, dobio sam i od njih neka manja sredstva i to mi je bila dodatna motivacija da krenem dalje i uradim nešto konkretno. S tim sredstvima sam, svakom ko je radio na snimanju, mogao da platim hranu, piće i dadnem neku manju dnevnicu, a snimali smo uglavnom vani i na minus pet stepeni u mjesecu februaru. Dalje me je, u realizaciji filma, podržao kulturni Fond Grada Linca. Sve ostalo sam privatno finansirao“, kaže Draganović.
U filmu spojio Austrijance i Balkance
Glavna uloga u filmu, tada 9-godišnjakinja, bila je Rubina Mia Jungwirth koja je sa Draganovićem prethodno zajedno radila na jednoj reklami, ali nikad nije glumila u filmu. S njom je prije snimanja vježbao tri mjeseca u okviru čega su se se viđali dva puta sedmično kako bi je pripremio za ulogu.
Glavnu mušku ulogu igra Ljubiša Lupo Grujčić koji je rodom iz Prijedora, koga Draganović poznaje od vremena kada je Ljubiša glumio u diplomskom filmu Siniše Vidovića.
„On je bio perfektan za ulogu jer priča oba jezika i ima taj 'južni' izgled. Lupo je odličan glumac koji je inače aktuelni i stalni član ansambla renomiranog Josefstadt Theatera u Beču. Što se tiče drugih uloga, mnogih od njih su poznati austrijski glumci koje sam, bukvalno, kontaktirao preko Facebooka, a pošto se scenario svima svidio, odmah su pristali. Film je sniman isključivo u Lincu. Jedan dio u kancelarijama policije koja mi je na ovom projektu jako puno pomogla - od toga da mi je dala neke informacije vezane za sam rad policije koje su jako bitne za scenario, pa sve do uniformi i lokacija snimanja. Film traje 20 minuta i slavio je svjetsku premijeru na 24 Sarajevo film festivalu, nakon čega ide na Taratsa International Film Festival u Grčku, te na Busho Short Film Festival u Mađarsku“, kaže Draganović
Trenutno radi na prvom dugometražnom filmu, a zajedno sa Sinišom Vidovićem napisao je scenario pod nazivom 'Milf'. Radi se o priči u kojoj jedan maloljetnik na internetu naleti na amaterski snimak gdje mu majka spava sa mlađim likom. Taj projekat je u fazi finansiranja, a želja mu je da uradi i film o svom bijegu iz ratnog vihora i dolasku u Austriju.
Ideja za ovaj film rodila se u vrijeme dok je, kao izbjeglica, u džipu Crvenog križa putovao u Zagreb. Ostalo je, kaže, stvar konkretizacije i realizacije te ideje za koju se nada da će jednom ugledati svijetlo dana.
„Platili smo Crvenom križu da, ilegalno, izađemo u njihovom konvoju. Jedna djevojka se brinula za mene u tom džipu s kojim smo putovali. Volio bih da je nađem i popričam sa njom. Ona je ključna osoba za razvijanje te moje ideje“, prisjeća se Draganović
Iako je ovo trenutno samo stvar Draganovićevih razmišljanja i želje koja u njemu gori već duže vremena, on ističe kako je put od ideje do konačne verzije filma mukotrpan i iziskuje mnogo truda, rada, strpljenja i odricanja, ali i novca, zbog čega su potrebne godine da se san pretvori u stvarnost.
„Ova je za sad samo ideja. Najprije bih volio uraditi intervjue sa mojim roditeljima, tetkom, didom i nenama koje su me ubacili u taj džip. Moji su već bili u Austriji i nisu mogli proći ovamo jer su granice već bile zatvorene. Čekali su me u Zagrebu. Možda i nađem nekog od ljudi što su sjedili sa mnom u tom džipu. Bio sam jedino dijete i po priči mog oca glavna atrakcija među izbijeglicama u Austriji. Kao prvo dijete što se uspjelo izvući iz ratom opkoljenog Bihaćkog okruga“, prisjeća se Draganović.
