Šljivovica, jabukovača, kruškovača i loza su najrasprostranjenije rakije u BiH i ljubiteljima dobre kapljice najdraže.
Ipak, ono što se malo zna je to da proizvodnja rakije, promet, kontrola kvaliteta, njeno deklariranje u Federaciji BiH nisu zakonski regulirani, što stvara problem proizvođačima koji žele legalno raditi i praviti „pravu“ rakiju.
Šta su uradile komšije
Trenutno se u FBiH primjenjuje jedino Pravilnik o minimalnim tehničko-tehnološkim i kadrovskim uvjetima za proizvodnju rakija i voćnih vina iz 2014. godine, donesen kao privremeno rješenje do donošenja zakona.
Na državnom nivou od 2008. postoji Zakon o vinu, rakiji i drugim alkoholnim proizvodima od grožđa, ali se u njemu rakija spominje samo u naslovu, na šta su ukazali iz Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH.Ipak, ova situacija bi mogla biti promijenjena tek iduće godine, kada se očekuje da Federacija dobije prvi zakon o proizvodnji rakije.
Kako nam je pojasnila Muzafera Kalabušić, stručna savjetnica u Odsjeku za prehrambenu industriju Ministarstva poljoprivrede, ove godine će biti izrađen prednacrt zakona, a njegovo donošenje planirano je do kraja 2019. godine.
- Prikupljamo materijale, podatke šta su uradile zemlje iz okruženja. Republika Srpska ima takav zakon - dodala je Kalabušić.
Istakla je da će se budućim zakonom definirati šta je rakija, propisati uvjeti koje moraju ispuniti oni koji je žele proizvoditi, propisati način proizvodnje i prometa rakije i drugih alkoholnih pića, kontrola kvaliteta, način označavanja i slično.
- To je akcizna roba i bitno je da se zna šta ko plasira, ko proizvodi, koje količine proizvodi. Zakon je važan i da se zaštite potrošači, da se suzbije proizvodnja nacrno i onima koji žele raditi prema propisima da se to omogući - napomenula je Kalabušić.
Litar 20 maraka
Našom viješću da je u planu izrada zakona o rakiji bio je i iznenađen i obradovan Fikret Nadarević, vlasnik destilerije „Nadarević“ iz Tuzle, naglasivši da je zakon itekako potreban, posebno zbog crnog tržišta.
- Ko god se ozbiljno i pošteno ovim bavi, on je uvijek za zakon i red na tržištu - istakao je Nadarević.
Kazao je da se mora propisati kako se pravi rakija i mora se znati šta je prirodno piće. - Rakija se pravi od prirodnog voćnog šećera, a vi imate ljudi koji kupe aromu, dodaju alkohol i to onda prodaju kao rakiju. Za jedan litar rakije treba sedam do deset kilograma voća. Trebate ambalažu i niz drugih stvari. Sve i ako imate svoj voćnjak, rakiju ne možete prodavati za niže od 20 maraka za litar, a imate onih koji je prodaju za manje i odmah je jasno o čemu se radi - pojasnio nam je Nadarević.
Dodao je da je situacija sada takva da se i na etiketi može pisati šta ko hoće i da bi se donošenjem zakona uvele ozbiljnije kontrole.
- Ja svoju rakiju nosim na analizu u Osijek. To mi je najbliže. Sistem kontrola je loš. Nadam se da će se to promijeniti – zaključio je Nadarević.
Zabranjene etikete s likovima svetitelja
Republika Srpska donijela je 2009. godine Zakon o vinu i rakiji kojim se uređuje njihova proizvodnja, higijenski i tehnološki minimumi i uvodi registar. Propisano je čak i kada se prerađuje voće.
Interesantno je da se zabranjuje na flaše i ambalažu stavljati etikete s likovima svetitelja.
Propisana je zaštita geografskog porijekla rakije proizvedene od voća (šljivovica, prepečenica, klekovača, kajsijevača, kruškovača, jabukovača i drugo) i naznačeno da rakija može nositi oznaku samo onog geografskog područja s koga potječe grožđe i voće. Zabranjuje se, između ostalog, i miješanje uvezene rakije s domaćom. Kazne su od 6.000 do 30.000 KM.
