Statistike djece u potrebi u Jemenu su, kako je navedeno u publikaciji, zapanjujuće. Sva ta djeca, dodaju oni, nisu samo brojevi već su to djeca sa imenima, licima, porodicama, prijateljima, pričama, razbijenim snovima i prekinutim životima. Četiri godine sukoba u toj zemlji, ističu, donijele su bezbroj patnji milionima djece u Jemenu.
U te patnje danas se broji i oko dva miliona djece, kako je navela UNOCHA (Kancelarija za koordinaciju humanitarnih poslova pri Ujedinjenim nacijama, op. a), koja su ostala bez mogućnosti ili prava na školovanje. Pravo na školovanje, navode oni, češće gube djevojčice nego dječaci. Pa je tako 36 posto djevojčica van sistema školovanja u odnosu na 24 posto dječaka, prenosi Oslobođenje.ba.
Djevojčice bez prava
Zanimljiv podatak do kojeg je UNOCHA došla jeste i zastrašujući. Broj djece kojima je potrebna pomoć u obrazovanju se sa 2,3 miliona 2017. povećao na 4,7 miliona 2019. No, pravo na školovanje djevojčicama je oduzeto što zbog rata, što zbog kulture te zemlje i vjerovanja da obrazovanje djevojčice vodi u prostituciju...
“Broj neobrazovanih djevojčica u Jemenu je sad već nepoznat i zbog rata, ali sigurno je da se radi o milionima”, kaže dvadesetšestogodišnji Suhail Mogni, koji je od 12. godine aktivist u borbi za obrazovanje djevojčica i do sada je radio sa Ministarstvom za obrazovanje Jemena i mnogim nevladinim organizacijama.
Jemen je, ističe on za Dane, zemlja koja poštuje zakone, međutim...
“Sela koja su daleko od promatranja Vlade slijede šerijatske zakone i pravila muškaraca. Vlada Jemena poštuje ljudska prava, ali samo na papiru, stvarnost je drugačija. Jemen nije ni otvorena, ali ni zatvorena zemlja, više je, recimo, zemlja koja slijedi kulturu”, pojašnjava Mogni.
Najosjetljivija tačka u poštivanju ljudskih prava je, ističe sagovornik Dana, edukacija djevojaka i prava žena.
“Ne postoje prava djevojaka u Jemenu. Djevojke prate svoje roditelje ili zajednicu, kao i kulturološke primjere kao što su pravo da idu u školu, na fakultete, pravo na udaju čak i posao”, priča Suhail.
Naprosto, djevojke u Jemenu su, kaže naš sagovornik pomalo cinično, “radni ili bračni materijal”.
A na pitanje u kojem su položaju djevojke Jemena, jasan je, nemaju ga: “U selima su djevojke radni ili bračni materijal i nemaju nikakav položaj ili pravo da odlučuju šta da rade ili šta žele”.
Roditelji protiv želje djeteta
Tako, recimo, devetogodišnja Fatem nije mogla sama odlučiti da li će otići u školu. Nije se mogla radovati novim sveskama i njihovom mirisu i novim drugarima iz školske klupe. Sve to Fatem nije mogla jer joj je oduzeto pravo na obrazovanje. Oduzeli su joj ga njeni roditelji. Fatem je iz sela Minabih u blizini grada Sadah, smještenog u sjevernom dijelu Jemena.
“Devetogodišnja Fatem bila je radnik na farmi svoje porodice i njoj nije bilo dozvoljeno ni da sanja da ide u školu. Jednog dana bili smo u obilasku njenog sela. Fatem je čula da mi podržavamo obrazovanje djevojčica i došla je da se vidi sa nama. Bila je u prljavoj odjeći, a po tijelu joj je bilo blato sa farme. Plakala je i govorila koliko samo želi da pohađa prvi razred osnovne škole iako ga je već prerasla. Bila je puna nade”, priča nam Mogni.
Fatem je bila prestravljena od svog oca. Mislila je, priča sagovornik Dana, da će je otac kazniti jer je zahtijevala takvo nešto.
“Rekli smo joj da ne brine i da ćemo mi pričati sa njenim ocem. Kada smo se našli sa ocem djevojčice i pomenuli zbog čega smo tu, počeo je da odbija i pronalazi milione izgovora da je ne pusti u školu. Nastavili smo se boriti i rješavati sve izgovore za koje je tvrdio da su razlog zašto je ne može pustiti u školu, sve dok nije prihvatio”, sjeća se Mogni.
Ali, očev pristanak nije dugo trajao. Sutra je ponovno odbio da pošalje Fatem u školu.
“Posljednji izgovor, uz sigurnost i troškove školovanja, bio je da Fatem radi na farmi”, priča Mogni.
Suhail Mogni i njegove kolege nisu odustajali od borbe da djevojčica krene u školu. Ponovno su otišli do oca.
“Obećali smo da ćemo mu dati namirnice ako Fatem dozvoli da ide u školu”, priča sagovornik Dana.
Otac je na to pristao i tek tada je djevojčica stvarno krenula u školu: “Bila je poput anđela u školskoj uniformi. Riječima ne mogu opisati njenu sreću”, prisjeća se Mogni.
Obavezne visoke kazne
Tokom borbe da djevojčicama omoguće školovanje i da njihovim roditeljima pokažu da je to dječije pravo, Suhail Mogni i njegove kolege nailazili su na brojne primjere i kupili različita iskustva.
Tako su prilikom posjete jednom selu naišli na tinejdžere koji, također, nisu bili obrazovani: “Bili su puni obmanjujućih informacija da će školovanje djevojčice odvesti u prostituciju, da smo mi došli da to ohrabrimo, ali i da špijuniramo za SAD i Izrael”, priča Suhail.
Seksizam, pogrešna kultura, nesigurnost, siromaštvo, nedostatak obrazovanja i rat su, smatra naš sagovornik, dijelom razlozi koji djevojčice dovode u takav položaj. No, sve se to može riješiti, smatra Mogni, širenjem svijesti i upozoravanjem na kazne.
“Kazne moraju biti stroge i Vlada treba izvršiti dužnost na bolji način. A najjača snaga u rješavanju problema obrazovanja jeste samo obrazovanje. Obrazovanje i samo obrazovanje može riješiti ovaj problem. Ako obrazujemo buduće generacije, više se nećemo suočiti sa ovim problemom”, smatra Suhail Mogni.
Suhail je bio jedan od govornika na Svjetskoj konferenciji odbora za mlade u Indiji u Delhiju.
“Na toj konferenciji sam se bavio pitanjima i problemima među mladim ljudima koji su u zemljama sa sličnim problemima. Pokušao sam da sa njima podijelim iskustva i da od njih dobijem bilo kakve ideje i informacije”, priča Suhail Mogni, aktivista u borbi za obrazovanje djevojčica..
