Piše: Amra Vrabac
Bez obzira što nije bilo šetnje, već su autobusi sa 2.000 učesnika pod policijskom pratnjom došli do Partizanskog groblja, policija ipak nije spriječila napad huligana koji su gađali antifašiste i autobuse. Na Partizanskom groblju huligani su ispisali ustaške parole i simbole kao znak „dobrodošlice“ za antifašiste poručujući im da tu ne pripadaju.
Marić negira da su bacane kamenice i flaše već navodi da je bačena "samo jedna baklja". Na pitanje da li je počinilac identifikovan i lišen slobode, Marić kaže da policija još traga za počiniocem ili počiniocima.
Nije mogao odgovoriti ni koji broj policajaca je osiguravao današnji skup.
„Bio je dovoljan broj policajaca“, kaže Marić i potvrđuje da su nekoliko dana pred održavanje skupa imali informacije da bi moglo doći do incidenta.
Krivicu za ovakav današnji scenario snosi upravo mostarska policija. Znajući za rizik zbog kojeg je evidentno i zabranjena šetnja antifašista, policija nije poduzela neophodne korake da bi današnji skup prošao bez incidenata ili eventualno uhvatila počinioce i prije samog napada.
MUP HNK danas je pao na testu opšteg znanja. Incident koji je sigurno mogao biti spriječen adekvatnom reakcijom policije bacio je dodatnu mrlju na podijeljeni Mostar. Ministar MUP HNK Slađan Bevanda (HDZ BiH) nije se oglasio nakon današnjeg divljanja grupe huligana. Ministar Bevanda ostao je nijem na napad na više od 2.000 učesnika današnjeg okupljanja koji su došli iz BiH, ali i zemalja regiona.
Ovakav necivilizacijski napad usred dana uz prisustvo policije samo je pokazatelj da politika HDZ-a dotiče samo dno veličajući ustaštvo, braneći ratne zločince i to otvoreno, a pozivajući se punih usta na „evropske vrijednosti“ i nazivajući hrvatski narod „promicateljem evropskog puta BiH“. Ako ovakav evropski put vidi HDZ i Čović za BiH, onda nam on i ne treba. Za BiH je bolje da ostane okovana duhovima prošlošću nego da pod plaštom lažnih evropskih vrijednosti trpi otvoreni fašizam HDZ-a.
Današnji napad može se tumačiti i kao poruka da su žrtve koje su pale za odbranu Mostara bile uzaludne jer mlade generacije na kojima je ostao zadatak da ne dozvole nikada više neku novu okupaciju zapravo su otišle na tamnu stranu historije. Upravo zbog ovakvih incidenata borba protiv fašizma treba jačati dva puta više koliko žive radikalne i fašističke struje u BiH potpomognute od naših geografski najbližih susjeda Hrvatske i Srbije.
Dok Mostarom mogu defilovati oni koji veličaju presuđene ratne zločince, antifašisti u zapadnom dijelu Mostara ne mogu slobodno hodati, a ni ispoljavati one prave ljudske vrijednosti jer se one kose sa HDZ-ovskom politikom.
Teško je zamisliti da bi među grupom huligana danas ikada mogao biti jedan Srđan Aleksić koji je svoj život rizikovao za komšiju koji pripada drugom narodu.
