Prva polovina 2018. godine donijela je rast cijena nekretnina na većini tržišta sjeverne hemisfere. Ako je vjerovati analizama Global Property Guidea, cijene stanova i kuća su tako rasle u većini europskih zemalja, Sjedinjenim Američkim Državama, te nekim dijelovima azijskog kontinenta.
Prema dostupnim podacima, najveća poskupljenja nekretnina zabilježena su u Hong Kongu i nekim zemaljama Europske unije. Daleki Hong Kong prosječnog stanovnika regije nekada poznate po akronimu SFRJ pretjerano ne zanima i bitnije su mu cijene u europskim zemljama o čijim državljanstvima intimno sanja. Tako bi Hrvate, Srbe, Bosance i ostale "regionalce" moglo zanimati da su u Irskoj kuće i stanovi poskupjeli za 12,51 posto, Nizozemskoj za 3,97 posto, Austriji (Beč) 3,42 posto, dok su u Njemačkoj i Velikoj Britaniji posljednjih godina cijene stambenih objekata stagnirale.
S druge strane, među tržištima sa izraženim padom cijena nekretnina se ove godine nalaze i zemlje Zaljeva tako da je – ukoliko ste zaštekali nešto novaca – sad pravo vrijeme za kupovinu stana, apartmana ili drugog skromnog krova nad glavom u Kataru ili Dubaiju. Naravno, ukoliko vam ne smeta ezan sa tamošnjih džamija.
Dodikovo 'arlaukanje'
Naime, prema jednom od vodećih stručnjaka za promet nekretnina u našoj regiji, Milorada Dodika, jedan od glavnih faktora koji utječu na cijene nekretnina je blizina džamije i, konsekventno, nivo glasnosti ezana koji dopire s nje. Ovu je teoriju Dodik, koji u slobodno vrijeme obavlja i dužnost predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, lansirao tokom nedavnog gostovanja na jednoj televiziji u Srbiji, kada je za pad cijena nekretnina u Banjoj Luci optužio "arlaukanje hodža" sa banjalučkih džamija.
Teorija bi možda u startu mogla biti odbačena kao ultimativna manifestacija govora mržnje i raspirivanja niskih strasti među vlastitim sljedbeništvom kada ne bi dolazila iz usta čovjeka koji je, ruku na srce, ekspert za promet nekretnina. Ako se sjetimo brojnih medijskih izvještavanja o njegovim real estate eskapadama od kojih se nekima intenzivno bave određena tužilaštva, mora se priznati da ako se Dodik i u šta razumije to su vile, zgrade i poslovni prostori.
I zbilja, ukoliko pogledamo zemlje u kojima su cijene nastambi rasle, znakovito je da je mahom riječ o zemljama koje ne obiluju džamijama. Ako ne računamo male i uglavnom improvizirane mesdžide, nije baš da ćete petkom imati gdje otići na džumu u Dublinu ili na teraviju u Amsterdamu. Beč bi, primijenimo li Dodikovu teoriju, možda imao i veći rast da nije onog islamskog centra u dvadesetprvom becirku, a Njemačka možda ne bi stagnirala sa cijenama da nije dopustila izgradnju džamija u većem broju gradova – od Minhena na jugu do Hamburga na sjeveru.
Banja Luka kao Pariz
Ipak, Dodikova teorija o korelaciji ezana i tržišta nekretnina pada u vodu na primjerima Egipta čiji horizonti obiluju minaretima, a gdje su cijene nekretnina porasle 11,45 posto, kao i Ukrajine ili Norveške gdje hodže ne uznemiravaju sluh građanstva, a gdje su nekretnine pojeftinile za nekih sedam posto. Čini se da – protivno Dodikovoj ezansko-nekretninskoj teoriji – cijene kuća i stanova ipak više ovise o platežnoj moći stanovništva, ekonomskim kretanjima u pojedinim zemljama, te odnosu ponude i potražnje na tržištima nekretnina. No, da bi se srušila ova teorija nije potrebno ići do Egipta ili Ukrajine – dovoljno je reći i dokazati kako je Milorad Dodik javno iznio neistinu i kako Banja Luka cijenama nekretnina parira i nekim najvećim svjetskim metropolama.
Prema guglabilnim podacima, najskuplji kvadratni metar izgrađene površine ćete platiti u Hong Kongu gdje on košta 114.000 dolara. Odmah iza Hong Konga su njujorška Gornja Peta Avenija sa 108.000 dolara, te londonski elitni Knightsbridge gdje kvadratni metar nekretnine košta 104.000 dolara. Ukoliko vam je to preskupo, uvijek vam preostaju Monaco i Avenija Princeze Grace gdje je kvadrat 100.000 dolara, a za one sa plićim džepom tu je pariški Quai d'Orléans sa 39.000 dolara po kvadratu.
Među ove svjetske lokacije se uspjela ugurati i Banja Luka gdje se vrijednost kvadratnog metra određenih kućica može procijeniti na vrtoglavih – pazite sad – 41.000 dolara?! Ova cijena je utoliko nevjerovatnija znamo li da je riječ o objektima sa katastrofalnom izolacijom i bez priključaka na vodovodnu ili kanalizacionu mrežu. Ustvari, osim struje, jedino od infrastrukture na što su ove kućice priključene jeste magistralni put budući da je riječ o famoznim naplatnim kućicama u naselju Glamočani.
Koliko bi Špirić knjiga morao napisati
Ukoliko znamo da je na izgradnju ovih pet naplatnih kućica potrošeno više od milion eura i da je površina jedne kućice oko šest kvadratnih metara, jednostavnom računicom dolazimo da se cijena jednog kvadrata ovih nekretnina vrti oko 35.000 eura ili 41.000 dolara. Svaka od ovih pet kućica, dakle, vrijedi oko 200.000 eura što je velika cifra i za dobro plaćene lokalne funkcionere iz vladajuće garniture.
Primjera radi, da bi kupio samo jednu od ovih naplatnih kućica Nikola Špirić bi morao napisati čitavu policu knjiga kao kad je onomad kupovao onaj stan u Beču, a Dušanka Majkić bi morala bar još jedno 13-14 puta otići u penziju i pokupiti zasluženu otpremninu. Čak ni sam Milorad Dodik ne bi sebi lako mogao priuštiti luksuz posjedovanja naplatnih kućica u Glamočanima jer bi i kad bi prodao vilu na Dedinju mogao kupiti tek njih tri i po, dok bi za preostalu jednu i po kućicu morao zaroniti u novi kredit u Pavlović banci.
No, ni ova priča nema sretan kraj pošto će ove simpatične nekretninice uskoro biti oborene. Ne, nisam se pogrešno izrazio – neće im biti oborena vrijednost nekim ezanom sa neke džamije nego će doslovno biti oborene i porušene zbog toga što su, kako se ispostavilo, ama baš ničijom krivicom postavljene na sred magistralnog puta. Rušenje i uklanjanje će koštati dodatnih 750.000 eura, tako da se cijela investicija u ravnu površinu preostalu nakon njih penje na 1,75 miliona eura.
Tako je za sva vremena oborena ezansko-nekretninska teorija Milorada Dodika o utjecaju džamija na vrijednost nekretnina. Najbliža džamija naplatnim kućicama u Glamočanima je ona u obližnjim Mahovljanima, udaljena je nekih osam ili devet kilometara zračne linije i teško da je mogla utjecati na ovu problematiku. Ali to sad nije ni bitno. Naplatne kućice su izgrađene i uskoro će biti srušene. Naravno, njihova izgradnja je uredno naplaćena baš kao što će biti naplaćeno i njihovo uklanjanje. Ako ništa, bar se zbog toga nisu uzalud zvale naplatnim kućicama, pa jel'?
