Val od više od milion ljudi koji su 2015. godine preplavili države Evropske unije otkrio je ozbiljne nedostatke u sistemu kontrole granica bloka 28 država.
Tri godine kasnije situacija je bitno drugačija i - daleko je od dramatike. Problemi postoje, ali i sistemi koji ih rješavaju. Jedino ih treba poboljšati, ali za to ne postoji politička volja zbog rasta populizma i političara koji se bore za fotelje i dominaciju u EU, a ne rješenja.
Brojke kažu da je 2017. završena sa 728.470 aplikacija za azil podnesenih unutar EU. U odnosu na godinu ranije, to je skoro upola manje. Zaštitu je dobilo nešto više od 538.000 ljudi. Od tog broja nekih 175.800 otpada na Sirijce koji su se većinom smjestili u Njemačkoj.
FRONTEX, agencija za kontrolu vanjskih granica EU, registrirao je 2015. i 2016. godine više od 2,3 miliona ilegalnih prelazaka. Prošle godine zabilježeno ih je oko 204.700 i predstavlja najmanju brojku u posljednje četiri godine!
U 2017. skoro 440.000 ljudi nije moglo ući u EU. Odbijeni su i morali se vratiti.
Nadalje, do 26. juna ove godine registrirano je 43.000 osoba koje su preko Mediterana došle do Evrope. Strahuje se i da je najmanje hiljadu izgubilo živote na tom putu. Trend smanjenja priliva migranata morem je u stalnom padu. Prošla godina je u odnosu na godinu prije zabilježila pad od skoro 50 posto priliva na taj način.
I unutar Evropske unije stanje se raščišćava. Dok je u 2015. zabilježeno 2,2 ilegalnih migranata, do kraja prošle godine taj je broj sveden na nešto malo više od 600.000.
Zanimljivo je i da najnovije istraživanje javnog mnijenja u EU, koje je proveo Eurobarometar krajem maja, ističe podatak da 72 posto Evropljana zahtijeva da se uradi više po ovom pitanju i migrantima pomogne.
U analizi se navodi i podatak Agencije za izbjeglice Ujedinjenih naroda po kojoj je tokom 2017. 44.000 ljudi dnevno moralo pobjeći iz svojih domova.
Najviše izbjeglica i migranata u svijetu primili su Turska, Pakistan, Uganda, Liban i Njemačka. Manje od jedne šestine svjetske populacije raseljenih nalazi se u razvijenim državama svijeta. Čak 85 posto njih svoje je utočište našlo u zemljama u razvoju ili siromašnim državama svijeta.
