Evropska unija je nakon formiranja nove Evropske komisije krajem prošle godine značajno izmijenila svoj pristup prema zapadnom Balkanu i BiH.
Ključni prioriteti, poput proširenja, jačanja vladavine prava, ljudskih prava i slobode medija, ostali su nepromijenjeni, ali je operativni način djelovanja EU vidno drugačiji.
Kako je jedan visoki zvaničnik EU najavio na zatvorenom medijskom događaju, nova Komisija neće više insistirati na pokretanju reformi koje domaći političari ne žele, već će napredak zavisiti isključivo od volje i spremnosti domaćih vlasti.
U BiH se do sada podrazumijevalo da će, kada političke blokade postanu nepremostive, neko iz Brisela doći kako bi pronašao kompromisno rješenje. Čak i kada rješenja ne bi bila postignuta, BiH je često dobijala “popust” u procesu integracija.
Međutim, takva praksa sada postaje prošlost. Promjene u pristupu EU mogu objasniti pojačane političke aktivnosti u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru, gdje se pokušava izbjeći status quo.
Jedan od ključnih razloga koji je pokrenuo određene inicijative je pritisak privrednika, od kojih entitetske vlade traže veće poreze, dok istovremeno zatvaraju evropski put. Evropske integracije bi, kroz Plan rasta i druge programe, omogućile domaćoj privredi konkurentniji položaj i pristup širem tržištu EU.
Da bi se razumjelo zašto je EU odlučila promijeniti pristup, potrebno je uzeti u obzir više faktora. Rat u Ukrajini je značajno uticao na odluku Brisela, ali još važnije je pomjeranje evropske političke scene udesno. Sve veće nezadovoljstvo građana zbog migrantske krize i ekonomskih izazova dovelo je do jačanja desničarskih partija, što se odražava i na vanjsku politiku EU.
U okviru suzbijanja ilegalnih migracija, EU sada više pažnje posvećuje zapadnom Balkanu, jer su zemlje regiona ključna tačka na migrantskoj ruti. Slabe institucije i manjak vladavine prava postaju sigurnosni problem za EU, jer doprinose jačanju organizovanog kriminala i otežavaju kontrolu migracija.
Pored migracija, rat u Ukrajini dodatno je smanjio toleranciju EU prema proruskim političkim snagama u regionu. Snage koje se doživljavaju kao bliske Moskvi imaju sve manje prostora za djelovanje, dok Brisel pojačava politički pritisak na one koji ne usklađuju politiku s EU.
Značajnu ulogu u novom pristupu ima Kaja Kalas, bivša premijerka Estonije, koja je postala nova visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost, naslijedivši Žozefa Borela. Njen tvrđi stav prema Rusiji dodatno utiče na odnose EU s državama koje pokazuju simpatije prema Moskvi.
Primjer Gruzije, kojoj je otkazan evropski put nakon što je njena vlada najavila jačanje odnosa s Rusijom, pokazuje kako EU sada brže donosi odluke o državama koje nisu dosljedne evropskim vrijednostima.
Jedina država zapadnog Balkana koja bi mogla brzo napredovati u procesu integracija je Crna Gora. Njena prednost leži u činjenici da je već otvorila sva pregovaračka poglavlja, zatvorila tri, te da je u potpunosti usklađena sa vanjskom politikom EU.
Pored napretka u pregovorima, Crna Gora ima samo 600.000 stanovnika, što znači da bi je EU lako mogla apsorbovati, za razliku od drugih zemalja regiona koje su politički i ekonomski kompleksnije.
Ipak, jedno od glavnih pitanja koje utiče na tempo proširenja jeste pravo veta unutar EU. Čak i države koje podržavaju proširenje, poput Njemačke, svjesne su da bi prijem novih članica mogao blokirati donošenje odluka, jer bi bilo skoro nemoguće postići saglasnost u spoljnoj politici.
