'Mladi ljudi masovno odlaze iz zemlje, što rezultira golemim nedostatkom radne snage u jedinom sektoru koji uspijeva - turizmu. Naravno, za ovu tragičnu situaciju svatko krivi svakoga.
Svaljivati krivnju na poduzetnike posve je promašeno
Jedan od argumenata koji se stalno pojavljuju glasi: 'Da su radnici više plaćeni, ne bi napuštali zemlju.' Svaljivati krivnju na poduzetnike posve je promašeno. Problem svakako leži u niskim plaćama, no to nema veze s onima koji vode posao, nego s pohlepom ili, recimo to tako, neorganizacijom države.''
''Matematika mi nikad nije bila jača strana'', piše dalje Thomas, ''no pokušat ću to prikazati jednostavno''. ''Ako poslodavac plati radniku 10.000 kuna neto, njegova brutto plaća iznosi 18.000 kuna. Drugim riječima, za svaku kunu koju poslodavac da radniku, državi će dati još jednu kunu, lipa gore-dolje. Ako mu plati nešto manje, recimo 7000 kuna, onda će cjelokupni iznos za poslodavca biti oko 12.000 kuna. Naravno, što više poslodavac plati radniku, veći je porez. Do te mjere da ako plaća radnika iznosi 15.000 kuna, poslodavac će državi platiti još isto toliko.''
Velika Britanija ima puno niže poreze od Hrvatske
Usporedbe radi, Thomas je kontaktirao zavod za zapošljavanje u Velikoj Britaniji kako bi doznao koliko poslodavci plaćaju poreze. Odgovor koji je dobio zapravo je odgovor na pitanja zašto se hrvatske tvrtke bore, zašto ljudi zbog niskih plaća odlaze iz zemlje te što donose dobra organizacija i solidan sustav. ''Ponovno, ove su brojke grubi izračun'', napominje Thomas, ''no shvatit ćete. Za istu plaću od 10.000 kuna, odnosno oko 1200 funti, poslodavac treba platiti oko 12.000 kuna mjesečno.''
''Čak i s mojom lošom matematikom'', piše Thomas, ''jasno je da je riječ o razlici od 6000 kuna. Poprilično je moguće da bi hrvatski poslodavac, kad bi imao iste uvjete kao i britanski, uložio više u svoje radnike, proizvode i posao.''
Privatne tvrtke su ugrožena vrsta u Hrvatskoj
''Privatne tvrtke postaju ugrožena vrsta u Hrvatskoj i kad prokopamo malo po brutalnom poreznom sustavu u Hrvatskoj, lako je zaključiti zašto. U Hrvatskoj ima oko 150.000 privatnih tvrtki koje zapošljavaju ljude, plaćaju poreze kako bi državni budžet bio likvidan, stvaraju izvoz i zarađuju novac. One su te koje riskiraju i moraju biti nagrađene, a ne zgnječene kao rajčice u špagetima bolonjeze.''
''A moram spomenuti'', nastavlja Thomas, ''i ostale sulude poreze koje plaćaju poduzetnici - porezi za turističku zajednicu, šume, vodu, i Boga pitaj još što.''
Budućnost leži u rukama onih koji su spremni riskirati
''Privatni posao se polagano ubija. A zašto? Jednostavno, zbog pohlepe države. Pohlepe i nemogućnosti da se sagleda šira slika. Da se uistinu shvati da budućnost leži u rukama mladih hrvatskih poduzetnika i poduzetnica koji će preuzeti rizik investirajući vlastiti novac kako bi pokrenuli posao. Neka porezni sustav postane prilagodljiviji i manje restriktivan i sjeme poslovanja će proklijati. A u slučaju da se pitate koliko bi vas zaposlenik s plaćom od 7000 kuna koštao u Velikoj Britaniji - ako ste hrvatski poduzetnik, zatvorite oči - odgovor je ukupno 7600 kuna. Ovo je srž problema. Kao što Shakespeare kaže: 'Nešto je trulo u državi Danskoj.' To se može reći za sporo sudstvo, korupciju, spore reforme te nelogične poteze države. Dajte privatnom biznisu da se barem upola razmaše i rezultati će se deseterostruko isplatiti.''
