– Ovo, prije svega, možemo zahvaliti metaloprerađivačkoj industriji, koja je protekle, ali i niz zadnjih godina perjanica privrede ovog kantona. Ono što je još bitnije naglasiti je da se većina proizvoda izvozi, tako da je u Unsko-sanskom kantonu pokrivenost uvoza izvozom 90,94 posto. Za usporedbu, kod Federacije je to 55,62 posto, ističe Ružnić.
Ipak, stanje je daleko od idealnog, zar ne?
– Da, ono što nas već pomalo brine je dugogodišnja kriza u drvoprerađivačkoj industriji, kojoj u narednom periodu, s obzirom na njene potencijale, treba posvetiti posebnu pažnju.
Pozitivni primjeri
Što se tiče registriranih privrednih subjekata, tu imamo prilično haotičnu situaciju. Registriranih je 3 do 4 puta više od onih stvarno aktivnih. Naime, godišnji obračun za 2018. godinu predalo je 1.920 privrednih subjekata i to je stvarni broj onih koji rade. Rezultate za 2019. još nemamo, ali sam mišljenja da se broj aktivnih neće značajno mijenjati. Kada bi se registracioni sudovi malo pozabavili ovom problematikom, situacija bi za kratko vrijeme bila puno jasnija. U narednom periodu teško možemo očekivati značajniji porast broja registriranih privrednih subjekata, prije svega zbog nepostojanja poduzetničkih inkubatora i tehnoloških parkova. Ono što pomalo uliva nadu je aktivnost većine lokalnih zajednica na uspostavama i infrastrukturnom opremanju poslovnih zona.
Šta nam možete reći o Vašoj konferenciji koja uključuje dijasporu? Kakve su mogućnosti saradnje s našim ljudima vani?
– Područje Unsko-sanskog kantona je tradicionalno vezano za tržišta zapadne Evrope, kako privredno tako i po pitanju radne snage. Veliki broj radno sposobnih je još 70-ih godina potražio svoje “mjesto pod suncem” na tim prostorima. Od tog vremena pa do danas stasao je veliki broj poslovnih ljudi našeg porijekla, koji su veoma uspješni u svojim biznisima. Mišljenja sam da je to veliki potencijal, nažalost još nedovoljno iskorišten, u razvoju privrede Unsko-sanskog kantona. Naravno, potencijalnim investitorima treba ponuditi svu moguću pomoć, pojednostaviti proces registracije prelazeći na jednošaltersko poslovanje, raditi na smanjenju svih davanja vezanih za pokretanje biznisa, te po što povoljnijim uvjetima ponuditi, kako zemljišne parcele, tako prazne i devastirane objekte, kojih još ima. Naravno da ovo podrazumijeva i promjenu zakonske regulative na čemu komorski sistem insistira već duže vrijeme. Ono što treba ovdje istaknuti jeste da postoje lokalne zajednice koje su prepoznale problem i intenzivno rade na njemu, tako da imamo pozitivne primjere prije svega u Cazinu, Bosanskoj Krupi i Sanskom Mostu. Nadam se da ćemo u narednom periodu, upravo kroz sinergiju našeg djelovanja, kao organizatora ovakvih poslovnih dešavanja, i lokalne zajednice polučiti značajnije rezultate na ovom području.
Šta planirate sa sajmom EKOBIS, koji je postao kantonalni brend?
– Tako je, EKOBIS, tačnije Međunarodni sajam ekologije, postao brend, ali i najznačajniji privredni događaj na prostoru Unsko-sanskog kantona. Na ovom sajmu u proteklih 17 godina izlagale su hiljade ljudi iz 15 zemalja svijeta, realiziralo se više od 600 pratećih sadržaja, a sajam je posjetilo 250.000 osoba. Ovo su brojke koje pokazuju opravdanost naše prethodne tvrdnje. Svake godine EKOBIS ima svoju posebnu tematiku, prošle godine smo govorili o cirkularnoj ekonomiji, a ove će javnost biti upoznata sa pojmom zelena infrastruktura. Naravno, o toj temi će biti organizirana i međunarodna konferencija o regionalnoj saradnji, a nastavit ćemo i sa panel-diskusijom o, za nas, veoma bitnoj temi, a to je povezanost Bihaća i Sarajeva. Rekonstrukcija sportske dvorane Luke će za 100 posto povećati koristan prostor te nam to daje poticaj da ga uredimo i opremimo izložbenim štandovima kao nikad do sada. Nešto što je sasvim izvjesno da se desi ove godine je i pokretanje potprojekta u okviru EKOBIS-a, a to je 1. sajam turizma. Bit ću neskroman kada kažem, s obzirom na potencijale, da smo mi najpozvaniji u našoj državi da oživimo ovakav projekt, koji u dogledno vrijeme može prerasti u samostalnu sajamsku manifestaciju. Upravo ovih dana, uz pomoć Vlade Kantona i Grada Bihaća, koji su nezamjenjivi u organizaciji i realizaciji ove manifestacije, imamo razgovore o temi grada i regije partnera, tako da ćemo i s tom informacijom uskoro izaći u javnost.
Možete li nam pojasniti neravnomjeran razvoj osam općina u USK-u?
– Svakako da gradovi i općine u USK-u nisu ravnomjerno razvijeni, to nije slučaj ni s drugim kantonima u FBiH. Na našem području tradicionalno su za određene sredine vezane specifične djelatnosti, npr. drvoprerada u Bosanskom Petrovcu, metaloprerada u Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu i Bihaću, trgovina i uslužne djelatnosti u Cazinu i sl.
Deficit
Same ove djelatnosti već na određen način utiču na nivo razvijenosti, ali opet naglašavam da je većina lokalnih zajednica intenzivno krenula ka razvijanju poslovnih zona, što bi mogao biti ključ uspjeha u narednom periodu. Ovdje, također, veliki uticaj može i mora imati Vlada Kantona, kroz svoje mjere ravnomjernog razvoja lokalnih zajednica.
Postoji li problem radne snage zbog migracija naših građana?
– Problem radne snage već je evidentan na cijelom području BiH, pa tako i u Unsko-sanskom kantonu. Tome su svakako doprinijeli masovni odlasci radno sposobnog stanovništva, ali i sistem obrazovanja, tako da smo trenutno u deficitu s mnogim zanimanjima. Privredna komora USK-a je do sada imala dva projekta vezana za dualno obrazovanje u deficitarnim sektorima, međutim, taj problem treba biti riješen sistematski. Ovdje, prije svega, mislim na stvaranje što povoljnijeg poslovnog ambijenta i rasterećenje privrede, što bi napravilo kvalitetne pretpostavke za otvaranje novih radnih mjesta i ostanak kvalificirane radne snage na ovim prostorima, a s druge strane potrebna je sveobuhvatna reforma obrazovnog sektora na svim nivoima.
