Takav je primjer u mjestu Gata nadomak Bihaća, gdje ovih dana Ena Zolić, Bosanka s adresom u Štutgartu, gdje je rođena, odrasla i gdje studira na Poljoprivrednom fakultetu, priprema teren za svoj povratak u domovinu.
Ovdje pripadam
Ova vedra i energična djevojka dočekala nas je na porodičnom imanju, gdje je na skoro pet dunuma zemlje okončala pripreme za podizanje ljeskovika, na kojem će, za početak, zasaditi 250 sadnica lješnika.
Povratak u domovinu, iz koje trenutno mnogi odlaze, za Enu će biti ostvarenje životnog sna.
- Želim da sve ono što sam naučila na fakultetu, i praktično primijenim ovdje, gdje su rođeni moj otac i moj did. Uvijek sam voljela životinje, prirodu i ovaj kraj. Zato je bilo i logično da upišem ovaj fakultet. Od početka studija razmišljala sam i s ocem razgovarala o tome šta bih to mogla raditi da ova zemlja ne propada, da budem tu gdje me srce vuče, gdje pripadam. Iz medija smo saznali da Alen Islamović već ima plantažu lješnika i rekla sam: Zašto ne bih i ja – kaže Ena.
Tema diplomskog
Ističe da joj je njena porodica velika podrška te da planira da joj se poslije u poslu u Bosni pridruže i dvije sestre, nakon što završe školovanje u Njemačkoj.
- U Njemačkoj se može napredovati i nešto ostvariti, ali je tamo sve stresno. Radila sam mnogo poslova i znam kako je. I ovdje ima stresa, ali treba pronaći neki balans. Ovdje, naprimjer, radimo cijeli dan, ali nakon toga pijemo kafu, družimo se, zapalimo neki roštilj. E, toga tamo baš i nema. Žao mi je što mladi odlaze iz BiH. Nadam se da ću vlastitim primjerom pokazati kako se i ovdje, uz trud i predanost, može ostvariti san. Naravno, potrebna je podrška, koju sam ja imala od svojih roditelja - kaže Ena.
Dok je pripremala zemljište za ljeskovik, Ena je pažljivo bilježila sve što je radila, jer će upravo to biti tema njenog diplomskog rada.
Plakala je uoči odlaska
Enina majka Jasminka Zolić kaže da porodicu nije iznenadila Enina odluka da se vrati u BiH. Priča da je godinama svaki njen povratak u Njemačku bio propraćen suzama.
- Ona je svaki put plakala i nije željela ići. Jednostavno, tu, u Gati, uvijek je bila najsretnija. Zato nismo bili iznenađeni kad nam je rekla svoje namjere. Ponosni smo na Enu i sve ovo što radi. I mene je potaknula da naredne godine dam otkaz i vratim se s njom u Bosnu - kaže Jasminka.
