Ubistva Inele Selimović (37) i njenog sina Tarika (13), za koja se sumnjiči Inelin suprug i Tarikov otac Emir Selimović, duboko su potresla Bosnu i Hercegovinu, ali i regiju. Jučer su ukopani u Puračiću.
Opet se opraštamo od jedne žene, majke, sestre, kćerke, prijateljice, kolegice, poznanice... Još jednom se opraštamo od dječaka, sina, unuka, prijatelja, druga...
Tim povodom jedan od korisnika Facebooka, Elvir Peštalić, podijelio je jučer dirljiv tekst naziva "Jednoj majci i jednome sinu" koji se dijeli na društvenim mrežama.
Pročitajte ga u cijelosti.
- Hladno je. 15 je februar. Snijeg je zabijelio hladnu bosansku zemlju. Na mjesnom mezarju u Puračiću, kaburdžije kopaju smrznutu zemlju. Brišu ledeno čelo i šutke kopaju. Dva kabura se naziru,. Dva kabura koje će biti njihova vječna kuća za njih dvoje. Rijeka ljudi se slila i u tišini klanjaše džennazu, proučiše Fatihu te se raziđoše svako na svoju stranu. Niko ne govori. Šuti se i uzdiše. I kao da svako od ljudi želi što prije da ode u svoj auto. U toplinu svoga doma. Kao da svako žuri da što prije kod svoje kuće vidi i zagrli najdraže svoje. Da im kaže koliko mu znače. Da ih neda nikom. Da ih zaštiti. Da ne gleda ova dva kabura koji kao mač režu dušu. Paraju srca.
Osta pust harem sa bijelim nišanima i dva svježa kabura okićana cvijećem.
Ruke su ledene
Ostaše samo njih dvoje ovoga ledenog poslijepodneva. Da u tišini haremskog ozračja tišinom kažu svoju muku. Ostaše majka i sin. Zajedno kao što su i živjeli. Njihove se duše uspinju berzahskim cvijetnim perivojima neprestano se pitajući;"ZAŠTO? A mogli smo sretni biti. Tako je malo trebalo. Samo malo. Da budemo zajedno i sretni. Da nije bilo te februarske noći. Da nije bilo te tuge. Koja je ušla u Kalesiju i srdito iz nje istjerala svoju stariju sestru koja se zove sreća. Otjerala je i uselila se u svako srce žitelja Kalesije kao da nikad otići neće. Tako naglo i goropadno, zatvarajući vrata za sobom kao da ne želi nikada svojoj sestri sreći da se vrati.
Danas su naše ruke ledene. Prazni su pogledi naši jer nas opet porazi taj goropad FEMICIDA pred kojim ne možemo, izgleda ništa. A valjda smo trebali, poslije Nizame, Amre i desetine ubijenih žena uraditi nešto. A uradili smo malo, skoro ništa. A taj pobjednik, taj FEMICID nam se smije u lice i odnosi kao rijeka i djecu.
Danas smo ispratili Inelu i Tarika. Danas nas njihova dva kabura okićena cvijećem podsjećaju da uradili nismo ništa. Kao društvo. Kao ljudi. Nesvjesni činjenice da to može biti i neko naš. Najbliži i najrođeniji. A vrijeme teče prkoseći našem htijenju da pamtimo. Vrijeme sa sobom nosi zaborav kojeg ne smijemo pustiti u naša srca. Ne smijemo zbog ove dvije duše. Zbog ova dva kabura u hladnoj zemlji bosanskoj. Zbog ove dvije duše koje odlaze u okrilje milosti Njegove, da mirišu berzahsko cvijeće. Koje se načuditi ne mogu da ih umori ruka njihovog najrođenijeg. A naše plačne oči gledaju u oblačno nebo bosansko. Nebo koje pusti po neku suzu u obliku kapljice kiše. Ili zalutale pahulje snijega.
A mi žalimo. Patimo. Uzdišemo. Pamtimo. I ništa ne činimo. I pitamo se: "Koga ćemo sljedećeg oplakivati? Kome će drhtave ruke kititi cvijećem kabur zato što uradili nismo ništa?", napisao je Elvir Peštalić.
Podsjetimo, u srijedu navečer, 12. februara, u porodičnom stanu u Kalesiji pronađena su tijela Inele Selimović (37) i njenog sina (13). Za dvostruko ubistvo je osumnjičen Emir Selimović, Inelin suprug i otac ubijenog djeteta, koji je od tada u bijegu. Sumnja se da je izvršio samoubistvo skokom u jezero Drenova kod Prnjavora, zbog čega ovo područje pretražuju policijski službenici MUP-a RS-a i ronilački timovi.
Preliminarni rezultati obdukcije su pokazali da su ubijeni u jutarnjim satima u srijedu. Smrt je nastupila kao posljedica davljenja, a Inela je imala i dvije povrede na glavi.
Dženaza-namaz Ineli i Tariku klanjan je jučer na Gradskom mezarju Barice u Puračiću, a tevhid je proučen u Čaršijskoj džamiji.
Foto: Facebook
