Naime, novinarska ekipa je posjetila Rakovicu u Sarajevu gdje je smešteno i romsko naselje i zabilježila je uslove u kojima žive ovi ljudi. Bosonoga djeca, bez struje i vode, bez hrane, ogrijeva, odjeće i obuće, prepušteni sami sebi.
Ovi ljudi su sa njima podijelili potresne priče koje su mnogima natjerale suze na oči zbog uslova u kojima žive i koje nisu dostojne čovjeka.
Djevojčica Vahida Seferović uskoro puni 15 godina, bila je u Mostaru gdje je prosila, pa su je uhvatili i prebacili u dom, a ona je mnogo plakala pa su je poslije nekog vremena vratili roditeljima. Učila je da čita i piše, a roditelji su htjeli da je upišu u školu u naselju, ali su rekli da je prestara.
Bez vode, bez struje, bez kupatila, nemamo ništa ovdje. Nema gdje djeca da se kupaju. Četvoro djece mi idu ovdje u Rakovicu u školu, bez struje, bez ičega. Nemam nikakva ni primanja, ništa mi ne daje Opština – priča jedna tužna majka.
Trinaestoro ljudi ide u 2 vecea, to ne može više… ova djeca trebaju kupatilo da dobiju, a nema… Nema stuje… a oni idu u školu – priča kroz poluotvorena vrata mladi čovjek iz naselja.
Vahida bi voljela da ide u školu, da čita i piše, da nađe sebi posao…
Svi se oni trude. Da žive i prežive. Djeca idu u školu, a dobri ljudi im pomažu ponekad. Čovjek iz naselja je porodicama (njih 6) dao po 20 kilograma brašna, a drugi su im donosili pakete sa uljem.
Nemaju ni toalet već nuždu vrše u improvizovanom veceu, a plaše se da se ne zaraze, a djeca se kupaju u loncu.
Neki prodaju gvožđe, neki prose. Imali su neka primanja, ali je i to prestalo.
Rado bi otišli odavdje, neki azil… Nemamo nikakve mogućnosti ovdje… – završava priču slomljeni čovjek.
