Bosna i Hercegovina, kao i većina slabo razvijenih država Jugoistočne Europe, već duže vrijeme ima velike probleme sa iseljavanjem stanovništva.
Cazinsku krajinu, prije svega zbog samog geografskog položaja, ali i zaborava od strane države, od '60-ih godina prošlog stoljeća pa do danas, napustilo je mnogo ljudi. Ranije je prvenstveni razlog odlaska bio osiguravanje egzistencije i odlazili su uglavnom za rad sposobni mladići, dok su se u posljednje vrijeme promijenili razlozi odlaska, kao i starosna, te spolna struktura osoba koje odlaze. Napuštaju nas mladi i stari, žene i muškarci, ali i mnogobrojna djeca, što predstavlja najveći problem.
Iako je ljudima iz Unsko-sanskog kantona dovoljno da pogledaju oko sebe i zaključe koliko rodbine, prijatelja, komšija i poznanika više nije tu, ipak bi bilo dobro da imamo i zvanične podatke. Zbog nedostatka jedinstvene i pouzdane statistike o migracijama, često koristimo neke indirektne metode, pomoću kojih želimo provjeriti koliko ljudi je napustilo našu državu. Svaka od tih metoda ima svoje nedostatke i nije potpuni pokazatelj, ali sa druge strane dobijemo određene podatke, koje treba pravilno interpretirati. Zbog svega navedenog, odlučili smo analizirati kretanje ukupnog broja glasova i procentualnog odaziva birača na lokalnim izborima 2012., 2016. i 2020. godine u općinama Unsko-sanskog kantona. Ukupni broj glasova i procentualni odaziv birača su u suštini ista stvar, ali zbog velike razlike u broju stanovnika među općinama, odlučili smo se prikazati kretanje (pad ili rast) na oba načina.
U posljednje vrijeme sve manja izborna izlaznost u Bosni i Hercegovini posljedica je različitih faktora. Jedan od njih su i demografske karakteristike stanovništva, što je direktno vezano za našu analizu. Tu prije svega mislimo na emigracije mnogobrojnih glasača u druge države i njihova nezainteresovanost za društveno-političko stanje u rodnoj im državi.
Na lokalnim izborima 2012. godine, prosječna izlaznost na području Unsko-sanskog kantona bila je 51,8 %. Bužim i Cazin su tada imali najbolji odaziv sa 63,6 %, odnosno 58,1 %. Sa druge strane, Ključ i Sanski Most su već tada imali nešto slabiji odaziv, 48,2 %, te 36,4 % u Gradu na devet rijeka, koji je već tada imao probleme sa odlaskom svojih građana. Naredni lokalni izbori bili su 2016. godine, a prosječna izlaznost u kantonu pala je na 48,2 %. Jedino je Bužim zabilježio mali rast u odazivu birača, dok su pad zabilježile sve druge općine. Pad na nivou kantona je već tada bio očigledan, ali je to i dalje bilo blizu prosjeka na nivou države i nije bilo zabrinjavajuće.
Karta kretanja izborne izlaznosti na posljednjim lokalnim izborima po općinama Unsko-sanskog kantona
Posljedni izbori su održani 15. novembra 2020. godine, a prosječna izlaznost u Unsko-sanskom kantonu bila je tek 39,1%. Samo jedna općina je imala izlaznost veću od 50 %, Bužim sa 51,7 %, a najmanji odaziv bio je u Sanskom Mostu, tačnije29,1 %. Za jednostavnije zapažanje pada izlaznosti u općinama Unsko-sanskog kantona u periodu od osam godina, pripremili smo i grafički prikaz.
Graf kretanja izborne izlaznosti na posljednjim lokalnim izborima po općinama Unsko-sanskog kantona
Pad izborne izlaznosti u procentima je bio očigledan, pa smo se odlučili provjeriti koliki je pad u apsolutnim brojevima, tj.koliko ljudi manje je uzelo učešće na izborima kroz vrijeme.Prema podacima Centralne izborne komisije BiH, ukupni broj glasova na lokalnim izborima 2012. na Unsko-sanskom kantonu bio je 124.169, a nakon četiri godine taj broj pao je na 119.235.
Karta kretanja broja glasova na posljednjim lokalnim izborima po općinama Unsko-sanskog kantona
Veliki pad je uslijedio na posljednjim izborima, kada je ukupni broj glasova iznosio 96.282. Tu smo također pripremili grafički prikaz, koji na jednostavan način prikazuje drastičan pad po općinama kantona.
Graf kretanja broja glasova na posljednjim lokalnim izborima po općinama Unsko-sanskog kantona
Utvrdili smo da je za osam godina (2012-2020) na proučavanom području broj glasova pao za 27.887, te da su sve općine zabilježile pad, ali ko je zapravo koliko izgubio? Cazin je definitivno najveći gubitnik, čak 9.347 glasova manje, odnosno 31.6 % manje glasova 2020. godine u odnosu na 2012. godinu. Zatim slijede Bihać (6.331 ili 21.7 % manje), Velika Kladuša (4.957 ili 23.1 % manje), te Ključ i Bosanska Krupa, koji imaju identičan pad od 2.064 glasa, ali je Ključ dosta manja općina i taj pad u procentima iznosi 28.1 %, a u Bosanskoj Krupi 16.9 %. Nešto „bolje“ su prošli Bužim ( 888ili 10.1 % manje), Bosanski Petrovac (510 ili 13.8 % manje) i Sanski Most (1.726 ili 14.3 % manje).
Pad broja glasova izražen u apsolutnim i relativnim brojevima po općinama Unsko-sanskog kantona
Unsko-sanski kanton je za osam godina izgubio 27.887glasača (za poređenje – Bosanska Krupa je prema popisu iz 2013. godine imala 25.545 stanovnika). Bitno je naglasiti, ovaj pad ne možemo pripisati samo(!) odlasku ljudi sa ovih prostora. Sve niža stopa nataliteta u Bosni i Hercegovini (tako i u Krajini), sve manje zanimanje građana za politiku općenito, te još neki drugi razlozi su zaslužni za ovaj pad, ali su emigracije svakako jedan od najbitnijih razloga. Takođertreba naglasiti, svi koji su bili maloljetni u trenutku održavanja lokalnih izbora nisu uključeni u analizu, jer nisu bili na centralnom biračkom spisku, a mnogi od njih su u tom periodu sa svojim roditetljima napustili Bosnu i Hercegovinu.
Kao što smo već rekli na početku, analiza nam nije dala tačnepodatke koliko ljudi je napustilo državu, ali smo dobili zabrinjavajuće brojke, koje su između ostalog posljedica i emigracija stanovništva. Mnoge političke stranke su se mijenjale na vlasti u kantonu, kao i po svim općinama, ali nikonije niti ponudio rješenje, a kamoli uradio neki korak po tom pitanju.
Autor analize je naš mladi Krajišnik Nedžad Sijamhodžić iz Bužima, koji je nedavno diplomirao geografiju na Univerzitetu u Ljubljani.
Tabelarni prikaz pada broja glasova po općinama Unsko-sanskog kantona
