Mama, upali svjetlo
Zahvaljujući Krupljaninu Besimu Šariću, uselila je u prizemlje njegove nenamještene kuće koja je na prodaju a u kojoj je isključena i struja i voda. Elvedina mu je zahvalna što joj je na ovaj način omogućio da ima kakav-takav krov nad glavom. -Ukoliko kuću neko kupi, svakog trenutka mogu završiti na ulici, kaže Elvedina. Najteža mi je noć jer moja curica Ajlin plače i kaže, mama, upali svjetlo, a kako da upalim, plačnim glasom pita se ova majka. Borit ću se za njih kako bi im omogućila dostojan život. Da mi je bračni život bio uredan, do ovoga ne bi ni došlo. Za tri i po godine nije me ni vjenčao niti osigurao, veli Elvedina. Ističe kako bi najviše voljela dobiti vlastitu garsonjeru ili manji stan kako bi normalno živjela sa svojom djecom. -Zahvalna sam gazdinom stricu Zijadu koji živi u suterenu kuće a koji mi dozvoli da koristim vodu, da skuham supu, da istuširam svoju djecu, da operem veš… To sve nije dovoljno. Čovjek je stariji. Razumna sam da to čovjeku sve dodije, kaže Elvedina. Strahuje ukoliko ovdje ostane, kako će dočekati zimu. Na čemu će kuhati kad nema ni šporeta, ni drva, ni struje. Želim svoj mir, soba – soba al’ da je moja. Obraćala sam se Općini da mi daju neki stan, al’ su mi rekli kako nisam raseljena osoba. Punim ustima kažem, ima slobodnih općinskih stanova u koji bi mogli smjestiti mene i moju djecu. Imam anamnezu iz Centra za socijalni rad ali to „ne pije vode“. U Općini su me stavili na spisak za stan u zgradi u koju su useljeni Romi. Nemam ništa protiv nikoga, a gdje je moj ključ ? Samo su me skinuli s dnevnog reda da im se više ne bi obraćala, očajna je Elvedina. Tražit ću od Centra za socijalni rad da kćerka Ajlin na petnaest dana ide ocu jer za to vrijeme ja moram ići zaraditi za život, brati maline, ili ribati narodu tepihe, bilo šta raditi da se prehranimo. Ne želim alimentaciju, već da ima obavezu jer ja sam radi njega ovdje došla, kaže Elvedina.
Voljela bih svoju sobu
Starija kćerka Armana, najesen će u deveti razred. Do sada je dobivala bar polovne školske knjige. -Hvala im kad su joj to priuštili. Odjeću i obuću prikupim od svijeta, bez stida. Do sada mi je pomoglo pet-šest familija, u hrani, odjeći i obući za djecu i puno im hvala, kaže ova samohrana majka. -Život bez struje i vode je veoma težak. Najviše bih voljela da imam svoju sobu. Dobra sam učenica. Za novu školsku godinu trebaju mi knjige i školski pribor. Obećao mi je pomoć jedan čovjek al se ne mogu u to uzdati, kaže Armana.
S teškim životom ove porodice upoznate su i uposlenice Centra za socijalni rad u Bosanskoj Krupi. -Mi svaki dan zaprimamo zahtjeve al’ nažalost, ne možemo svaki mjesec dijeliti sredstava po zahtjevima jer nemamo svaki mjesec doznaku sredstava iz općinskoga budžeta za jednokratne novčane pomoći. Zaprimimo zahtjev, razmotrimo koliko bi trebalo dati pa onda kad dođu sredstva dijelimo po datumu prijema, i najčešće su to, nažalost, minimalni iznosi pedeset do stotinu maraka jer želimo udovoljiti svim zahtjevima, a ne da neko dobije tri stotine maraka a neko ne dobije ništa, kaže socijalna radnica Selma Patković.
Nema stanova
Dodaje kako Centar za socijalni rad ne raspolaže sa stambenim jedinicama u koje bi smjestio samohrane majke bez vlastitoga krova nad glavom. -Elvedina nas je molila da joj riješimo njen stambeni problem, međutim, Centar za socijalni rad nema na raspolaganju niti jedan stan, sobu, prostoriju za bilo koga da bi omogućio privremeno korištenje, tako da joj u tome stvarno ne možemo pomoći, izjavila je za ReprezenT Selma Patković, socijalna radnica u Centru za socijalni rad Bosanska Krupa.
Svi ljudi dobre volje koji žele pomoći samohranoj majci Elvedini Nuhić svoja novčana sredstva mogu uplatili na žiro-račun Raiffeisen banke broj 1610350000000042, broj štednoga računa 09350171281, a mogu je i kontaktirati na broj mobitela 061-816-834. Samir TULIĆ
Izvor: Reprezent.ba.
