Elmira Sefo, 27-godišnjakinja poginula je usljed zemljotresa kada je stijena pala na njenu kuću.
Kako za Hayat.ba pričaju komšije preminule, sa najviše litice iznad kuća su se pokrenule stijene i obrušile su se u pravcu kuća.
Jedna od najvećih stijena pala je na kuću porodice Sefo. Ostale su se zadržale na cesti, podzidama ili između kuća. Elmirina majka je povrijeđena i porodici u ovim trenucima najviše treba mir – rekli su neki od komšija.
Dugogodišnja prijateljica tragično stradale djevojke A.H. ne može da vjeruje da se ova nesreća desila. Kroz suze nam priča kako joj je jako teško i da se ne može pomiriti s tim da je Elmira nastradala.
Ja evo ne znam ni šta bih rekla. Ovo je tolika tragedija i to čudna. Nemam pojma ni šta da mislim. Cura zdrava, prava nestala je u sekundi – govori naša sagovornica.
Amin, da se Allah dž.š. smiluje – rečenica je kojom je Merima Šarić počela priču o tragediji u Stocu u kojoj je na bolji svijet preselila njena prijateljica i, kako kaže, njen veliki oslonac.
Merima i Elmira družile su se 19 godina. Zajedno su od školskih klupa dijelile i dobro i zlo.
Elmira nije bila meni samo oslonac i sve, već i njenim roditeljima. Bila je magistar Fakulteta zdravstvenih studija-fizioterapeut. Pomagala je svima od komšiluka, džamije, starim osobama. Obilazila je sve redovno. A nikada nije pričala o tome…
Merima kaže da bi o Elmirinim djelima čula od onih koje je posjetila, kojima je pomogla pa bi joj rekli da im je Elmira donijela hranu, došla da izmasira…
Na sve moguće aktivnosti u Stocu je išla. Trudila se maksimalno da doprinese zajednici. U vrijeme korone sve je obilazila, kuhala im, nosila. Ona je bila duša od cure. Veliki gubitak za nas sve, našu zajednicu, čaršiju – s tugom nam priča Merima.
Od Elmire se oprostila i na Facebook-u.
Umrla je moja Elmira Sefo , moje sve, pola mene. Kako dalje nastaviti bez tebe pitam se…
Allah dz.š zna da si bila posebna u svakom smislu i uzeo te je k Sebi od nas.
Ramazan si provodila u ibadetu, postu i dobročinstvu.
Sestro moja, neka ti dragi Allah dž š podari lijepi džennet, umrla si kao šehid u mjesecu ramazanu. Neka oblakša svima nama, tvojim sestrama, roditeljima, rodbini i prijateljima.
Puno je godina druženja od osnovne škole do danas. Ne bi dan jedan prošao a da se nismo čule. Cijelo vrijeme me vuče navika da te nazovem i poruku ti pošaljem.
Izgubila sam najbolju prijateljicu, roditelji njeni i sestre najvećeg oslonca…
Pitala sam te svako malo kad ćemo na kafu, ali obaveze nam nisu dozvoljavale… Rekla bi mi hajde Merima ima dana, ali nema više, nema…
O tvome dobročinstvu svi pričaju i po tome ćemo te pamtiti.
Puppy moja, ptico Džennetska čuvaj mi se! Volim te!
