Sadašnji prvi čovjek Elektroprenosa BiH Mato Žarić je, podsjetimo, u tehničkom mandatu od decembra 2017. godine. Žarić za Oslobođenje kaže da bi 120 ljudi mogao zaposliti “već ujutro”, ali da to onemogućava politička blokada. Prema njegovoj procjeni, najviše ljudi fali u Sarajevu, gdje je penzionisan veliki broj radnika, prenosi Oslobođenje.
Obuka radnika
- Sada pravimo timove koji pokrivaju više trafostanica. To je tehnički moguće i izvodljivo. Ljudi rade i nema nikakvih problema. Problem je što ljudi odlaze u penziju i postavlja se pitanje ko će mlade koji dolaze obučiti da rade na ovim poslovima. Većina njih vidi dalekovode, a niko ne vidi trafostanice i postrojenja. Ipak je tu opasno raditi i potrebno je da se obučavaju najmanje dvije, tri godine. Ako su problem uprava i generalni direktor, neka se mijenjaju. Ja osobno nisam problem nikome, ali neka se dogovore ako se mogu dogovoriti da firma radi, rekao nam je Žarić.
Pri tome je uporedio situaciju sa prenosom kakva je bila prije rata i kako ona funkcioniše u postratnom periodu.
- Prenos je prije rata pokrivao normalno sve potrošače, ali sada je situacija takva da je praktično sva industrija ugašena. Uzmite samo vojnu industriju, Igman Soko, Unis, Famos... Sve to ne radi. Mreža je izgrađena, ali nije opterećena, jer nema industrije i na taj način se održava sustav stabilnim. Tu je i drugi dio priče. Gradovi se razvijaju, recimo, Bijeljina je prije rata imala 60.000 stanovnika, a sada ih je 120.000. Situacija se mijenja i moramo graditi nove trafostanice. Sarajevo, Mostar i Banja Luka, sve se to razvija i moramo graditi nove trafostanice i nama je to problem. To su te investicije koje nama trebaju. Uprkos svemu, sistem nije ugrožen u smislu da će država ostati bez energije. To nije istina, kategoričan je Žarić.
Pored svih navedenih problema, Žarić kaže da od prvog dana postoji i nesporazum sa sindikatima, kojih je u kompaniji pet umjesto jednog reprezentativnog.
- Nema kolektivnog ugovora jer nema reprezentativnog sindikata koji pokriva 60 posto svih radnika. Sve vrijeme govorim da naprave jedan sindikat, ali oni neće. Ako je napravljena jedna državna kompanija, neka naprave jedan sindikat i nema problema. Imamo sindikat u Mostaru, gdje su Bošnjaci i Hrvati, a onda u Banjoj Luci, Doboju, Bihaću i Tuzli. Sve je podijeljeno nacionalno i teritorijalno i ja jednostavno neću sa takvim sindikatima da imam posla i to sam im rekao, napominje Žarić.
Držimo se zakona
Vojislav Todorović, predstavnik Sindikata Elektroprenosa BiH u Banjoj Luci, kaže za Oslobođenje da nikada nije ni postojala inicijativa da se formira reprezentativni sindikat, ali da Zakon o radu u institucijama BiH dozvoljava mogućnost postojanja više sindikata koji mogu pregovarati sa poslodavcem.
- Ni Ministarstvo pravde BiH nije se odredilo po tom pitanju, na koji način se formira reprezentativni sindikat. Mi smo se držali onoga što nam zakon omogućava. Zakon kaže da može postojati jedan reprezentativni ili dva ili više sindikata koji čine većinu zaposlenih. Ali, poslodavac to nije htio uvažiti već traži reprezentativni sindikat, a kolektivnog ugovora nema već 13, 14 godina. Da ima dobre volje u upravi, to bi se moglo riješiti, smatra Todorović.
