Postoji izreka koja kaže Nije važno koliko novca imate, već šta možete njime kupiti. Danas je ta izreka aktuelnija nego ikada prije. Cijene rastu iz dana u dan i da sada napišemo koliko košta kilogram brašna, litar ulja, kilogram mesa, nismo sigurni da li će to važiti i kad ovaj broj magazina Dani bude u prodaji ili će, što je mnogo vjerovatnije, te cijene biti daleka i jeftinija prošlost.
Za sto maraka smo prije nekoliko godina mogli kupiti 55 litara ulja, danas, ako računamo da je litra četiri KM, a negdje je i skuplje, kupićemo 25 litara ulja. Prije nekoliko godina za 100 KM mogli smo kupiti četiri vreće brašna od 25 kilograma, danas možemo kupiti dvije i još koji kilogram posebno.
Inflatorni šokovi
I to nije slučaj samo sa Bosnom i Hercegovinom. Inflacija, kako se ovih dana često moglo pročitati, raste, divlja i ide u neslućene visine širom svijeta. Sve je krenulo još od pandemije koronavirusa, a situacija se posebno usložnila ratom u Ukrajini.
Dobavljački lanci su sve sporiji, pojedine zemlje su prepolovile proizvodnju, čak i zabranile izvoz određenih proizvoda, nabavka i uvoz proizvoda, repromaterijala, đubriva je usporena, a i kad uspijete dobiti proizvod, on je poskupio od 50 posto pa naviše. Jednostavno, inflacija je zavladala cijelim svijetom.
Školski rečeno, inflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vremenskom razdoblju koje obuhvaća cijelu ekonomiju. Kada opća razina cijena poraste, određena valutna jedinica u stanju je kupiti sve manje proizvoda ili usluga, čime dolazi do smanjenja kupovne moći po novčanoj jedinici.
Na osnovu svih raspoloživih informacija do polovine marta, uključujući i vrijednosti fjučersa na naftu, plin i hranu na međunarodnim tržištima za isporuke do kraja polugodišta, kao i specifične cjenovne šokove u vezi sa zemljom, Centralna banka BiH procjenjuje inflaciju za period prvog polugodišta na nivo od 9,2 posto
”Za razliku od relativno skorih epizoda inflatornih šokova (uključujući i onaj tokom pandemije), trenutni imaju karakteristike šoka na strani ponude. Inflatorni šok na strani ponude, u pravilu, uzrokuje suprotna kretanja ekonomske aktivnosti, čak i nominalne, i inflacije. Prema tome, realistično je, bar u kratkom roku, očekivati dalji rast domaćih proizvođačkih cijena, što će se negativno odraziti ne samo na konkurentnost domaće privrede nego i na raspoloživi dohodak i individualnu potrošnju”, kazala nam je Belma Čolaković, glavna ekonomistica Centralne banke BiH.
Prema njenim riječima, nekoliko je potencijalnih izvora daljeg rasta cijena inputa proizvodnje.
”Prvi je dodatni šokovi na međunarodnim tržištima hrane, gasa, te nafte i naftnih derivata. Izvjesno je da će se turbulencije i visoki centralni nivoi cijena na tržištima zadržati sve dok traje rat u Ukrajini i dok su globalni lanci opskrbe ranjivi. Čak i kada bi postojali savršeno efikasni mehanizmi robnih rezervi i kontrolni mehanizmi za njihovu implementaciju u zemlji, teško je zamisliti da bi ijedna zemlja mogla imati tolike skladišne kapacitete da intervencijama održi cijene na nivou značajno ispod trenutnih nivoa duži period ili bar nekoliko mjeseci. Kako je trajanje rata nemoguće predvidjeti, kao ni efekte promjena u ponudi i potražnji na globalnim tržištima, teško je pretpostaviti i koliko će trajni biti pritisci na domaće potrošačke i proizvođačke cijene”, kazala je Čolaković.
Drugi mogući izvor inflatornih pritisaka u kratkom, ali i srednjem roku je, kaže sagovornica Dana, eventualno dalje usklađivanje cijena električne energije na domaćem tržištu sa trendovima na međunarodnom tržištu.
”Pri tome treba imati u vidu i da će cijene na međunarodnim tržištima rasti djelomično i zbog usklađivanja sa planovima energetske efikasnosti i prelaska na obnovljive izvore energije, koji su vrlo skupi za implementirati. Dodatno, u zemlji jača i rizik buduće snažnije energetske ovisnosti ukoliko ne postanu funkcionalni novi pogoni za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora ili se ne obnove postojeći proizvodni kapaciteti koji zastarijevaju”, kaže Čolaković.
Konačno, postoje pritisci kroz spiralu plata i inflacije.
”Sa jedne strane, troškovi proizvodnje električne energije u zemlji bi mogli znatno porasti zbog neophodnih reformi u sektoru rudarstva, uključujući i rast plata u proizvodnim pogonima u rudnicima i rješavanje socijalnog statusa dijela radnika u elektroenergetskom sektoru, prvenstveno rudnicima. Rast plata je moguć i u drugim djelatnostima usljed sindikalnih pritisaka za usklađivanjem sa rastom troškova života, ali i odliva kvalifikovane radne snage u inostranstvo”, kazala je Čolaković.
Kratkoročna olakšanja
Ona je na nedavnom druženju sa medijima o temi inflacije istakla kako se bez porasta prosječnog ličnog dohotka u BiH neće ništa promijeniti, te ukazala na to da inflacije u BiH i Njemačkoj jednostavno nisu iste upravo sa aspekta plata i kupovne moći bh. građana i građane Njemačke, ali i činjenice da bh. građani i dalje najveći dio plate izdvajaju za hranu i piće, što je daleko od prosjeka EU. Praktično, to znači da građani u Evropskoj uniji neće dramatično prihvatiti rast, naprimjer, cijene hljeba, dok bi taj rast mnogo pogodio bh. građane jer im je i lični dohodak nizak, a i mnogo više kupuju hljeb od građana EU.
Kriza vodi i usporavanju ekonomske aktivnosti, stoga je neophodno pružanje adekvatne pomoći u poljoprivredi i ostalim sektorima kako bismo sačuvali svoju likvidnost i radna mjesta
”Prema posljednjim procjenama Agencije za statistiku u BiH (BHAS), u 2020. godini je bilo 3,475 miliona stanovnika. Sigurno nas u zemlji živi još i manje. U februaru smo imali više od 700 hiljada penzionera, a minimalne, zagarantovane i prosječne penzije (koje prima najveći dio penzionera) kretale su se u rasponu od 220 do 490 KM. U industrijama sa platama ispod prosjeka (1.042 KM u decembru 2021) više je od 60 posto ukupnog broja zaposlenih. U zemlji je, prema saopštenju BHAS-a, u četvrtom kvartalu 2021. godine, stopa aktivnosti stanovništva (u dobi od 15 do 89 godina) iznosila svega 48,4 posto. U 2020. godini je stanovništvo u BiH konzumiralo hrane i bezalkoholnih pića u visini od 23,9 posto BPD-a. U EU je taj procenat bio daleko niži (7,5 posto)”, kaže Čolaković.
Socijalna potpora države je, podsjeća naša sagovornica, u uslovima u kojim se nalazi BiH vrlo ograničena. Sa jedne strane, ne postoji značajan fiskalni prostor za dugoročnije i obuhvatnije djelovanje, a sa druge je broj korisnika zaista značajan u poređenju sa ukupnim brojem stanovnika.
”Inflatorni pritisci u BiH se ne mogu smatrati tranzitornim, bar ne u kratkom roku. U suštini, značajan dio je strukturalne prirode i rješenja moraju biti vezana za dugoročne ekonomske politike, implementirana kroz proces niza reformi. Možda je trenutni inflatorni šok najbolje ogolio cijenu koju smo platili za odgađanje provođenja neophodnih reformi i usporavanje konvergencije ka članicama EU”, kaže Čolaković.
Pri tome, smatra ona, “dio ekonomskih i svih drugih reformi i nije bio naročito zahtjevan za implementirati ili nije iziskivao značajna finansijska sredstva”.
”Svako odgađanje se pokazalo kao pozajmljivanje od standarda budućih generacija. Trenutno smo u stadiju gdje kratkoročna olakšanja i intervencije koje je moguće izvesti na tržištu osnovnih životnih potrepština ili jednokratni paketi socijalne pomoći najugroženijim, ne znače mnogo. Da, pruži se kratkoročno olakšanje, ali to je kao da u dva ujutro tražite analgetik zbog zubobolje koju ignorišete mjesecima”, smatra Čolaković.
Mjere koje vlade u BiH najavljuju, ali nikako ih ne donose, ne bi donijele veće promjene onima kojima su namijenjene, odnosno građanima, smatra ekonomista Igor Gavran.
Predsjednik Svjetske banke David Malpass apelovao je na narode i kompanije širom svijeta da ne gomilaju hranu i benzin uprkos porastu cijena nakon ruskog napada na Ukrajinu i oštrih sankcija Moskvi
”Ono što građani jedino mogu očekivati u narednom periodu jeste rast cijena. To je, nažalost, naša realnost jer iako je došlo do nekog privremenog usporavanja rasta cijena nafte na svjetskom tržištu, nije došlo do usporavanja rasta cijena hrane jer se pojavljuju drugi razlozi, prije svega, rat u Ukrajini, zbog čega dolazi do rasta cijena ili očekivanja rasta cijena hrane. Ključno što će uticati na BiH jeste da li će biti ovih nekih mjera koje se najave pa odugovlače i odgađaju. Naprimjer, suspenzija naplate akciza. Ako nekad dođe do toga, to bi moglo pomoći smanjenju cijena goriva vrlo brzo, a smanjenju cijena ostalih proizvoda nešto kasnije. Isto važi i za izmjene Zakona o PDV-u, gdje je, nažalost, odugovlačenje još veće, a primjena, čak iako se sve dogovori i usvoji, može čekati mjesecima. Tako da, ukratko rečeno, građani mogu da očekuju dalji rast cijena uz neku nadu da bi ukidanje akciza ili promjene PDV-a to moglo djelimično ublažiti”, istakao je Gavran.
Dok čekaju da se akcize smanje ili da se uvede nulta stopa PDV-a, građani su proteklih sedmica i dana panično kupovali brašno, ulje, konzerve, praznili su police i stvarali zalihe.
Ukoliko ste posjetili bilo koju društvenu mrežu, sve što ste mogli vidjeti, jesu poruke dobro upućenih po kojima “od sutra litar dizela skače na četiri KM”, “ukoliko možete, napravite zalihu ulja, od sutra litar ide na pet KM”... Građani, naravno, oni koji imaju pristojnu platu, i stvorili su neku zalihu, dok penzioneri koje smo anketirali kažu da ne bi mogli preživjeti da im nije pomoći djece, unučad, jer su i prije inflacije kupovali na grame.
Gavran nam kaže da potrebe za gomilanjem namirnica nema.
”Međutim, ta enormna kupovina će imati efekat i to onaj negativan. Naime, efekat je taj da se vještački stvore nestašice kojih, ustvari, nema i ne bi bilo, jer se isprazne police prodavnica koje nisu mogle planirati toliku tražnju i stvori se lažna slika na tržištu da nema robe, što vodi do daljnje panike i nove tražnje i to onda neko zloupotrijebi podizanjem cijena. Iako su inspekcije navodno pojačale nadzor, one opet kontrolišu uglavnom veće objekte, jer vrlo je uobičajena praksa da se u većim objektima najbrže police isprazne, a u nekim manjim granapima se ta ista roba prodaju po drastično višoj cijeni, jer uspaničenim građanima cijena nije bitna”, kaže Gavran.
On smatra da je kaznena politika u našoj zemlji takva da se poslodavcima isplati i držati radnike na crno i kršiti propise o ograničenju marži jer su kazne rijetke, a i kada se dese, poslodavci više zarade na kršenju propisa nego što daju novca na kazne. Prema njegovim riječima, prave mjere bi bile ne samo povećati novčane kazne nego uvesti kaznu zatvaranja objekata.
Suzdržavanje
Gomilanje zaliha nije svojstveno samo građanima BiH. Većina evropskih država ulje je uvozila iz Ukrajine, te su građani ovih zemalja u strahu od nestašica pohrlili u prodavnice da osiguraju zalihe. Španija, Belgija, Njemačka..., samo su neke od zemalja u kojima nadležni pozivaju građane na solidarnost, na suzdržavanje od nagomilavanja namirnica dok stanovništvo pustoši police tržnih centara.
Ekonomski stručnjaci u našoj zemlji jedinstvenog su stava - inflacija je tu da ostane sigurno naredne dvije do tri godine, a ublažiti se može donošenjem odgovarajućih reformi i mjere.
Svjedoci smo da se reforme u BiH slabo donose, a ništa bolja situacija nije ni sa mjerama. Za sada se one uglavnom provode samo u teoriji, dok su u praksi cijene, od hrane do energenata, sve više, a plate i penzije na istom nivou. Očito je da se situacija mijenja iz dana u dan i sve je, nažalost, gora, a bolji i vedriji dani, osim meteoroloških, nisu na vidiku..
