Eskploatišemo kao da smo mi stvorili i kao da nestanak istoga ne zavisi od nas. Dajemo si za pravo da druge oblike života poimamo kao manje vrijedne, zaboravljajući da njihova egzistencija dobrim dijelom uslovljava kvalitet naše.
U konzumerističkom haosu zaboravljamo i to da nam je u Kur’anu izravno naređeno: „Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći“ (2:60); i time jasno naglašeno da sa izobiljem koje nam je dato dolazi i odgovornost za očuvanje istoga. Jer, prema osnovnoj etici življenja, ono što je jednome dato, jedan treba vratiti u prvobitnome stanju.
Tim nemarom ugrožavamo i našu lojalnost praksi Poslanika, s.a.w.s., koji je srčano zagovarao zaštitu našeg prirodnog okruženja, sežući u svojim poduhvatima toliko daleko da je u određenim mjestima napravio zabranjene zone (haram i hima) čije je resurse, kako biljne tako i životinjske, bilo zabranjeno crpiti. Njegova ekološka filozofija može se sažeto i jasno predstaviti riječima iz knjige Francesca De Chatel, „Muhammed s.a.w.s., začetnik očuvanja okoline“:
„Muhammedova ekološka filozofija bila je prvenstveno holistična – ona polazi od pretpostavke da postoji fundamentalna veza i međuovisnost između svih prirodnih elemenata, i zasniva svoja učenja na premisi da ako čovjek zloupotrijebi ili iscrpi jedan element, prirodni svijet će u cjelosti trpjeti direktne posljedice. Ovo uvjerenje nigdje nije kao takvo izrečeno, već se radi o fundamentalnim principima koji čine osnovu svih Muhammedovih djela i riječi, životnu filozofiju koja je definirala njega kao ličnost.“
Poslanikova ekološka osviještenost, kao i poimanje ekologije u Kur’anu, neiscrpne su teme vrijedne dubokog promišljanja i zaključivanja. Međutim, ovom prilikom ih se dotičemo površinski i kratko, stavljajući u nama vrijedan kontekst savjete koji slijede i koji predstavljaju dio rješenja za problem – jer kritizirati, a ne ponuditi rješenje još je manje islamska praksa.
Prateći islamsku filozofiju o vrijednosti djela koja naizgled nemaju težinu, koja se također reflektuje u Poslanikovim, s.a.w.s., riječima „uklanjanje sa puta onoga što smeta prolaznicima je sadaka“ (Muslim), na nama je da svoj život gradimo na malim navikama kakve su i ove predložene u blog članku o tome kako proizvoditi manje otpada i time učiniti naše živote ekološki ispravnijim.
Tekst koji je napisala Ilma Ibrišević u cjelosti prenosimo sa bloga Soul Bites:
O čemu je riječ?
Prije dvije godine gledala sam video o djevojčici koja je u dvije godine uspjela nagomilati samo toliko smeća koliko može stati u jednu teglicu. Da, znam. Nema potrebe da naglašavam koliko me je to šokirala i s kojom brzinom sam zaključila da ja to ne bih bila u stanju uraditi i kako je to potpuno nerealno i neostvarivo.
Iako se može reći da je zero-waste lifestyle (način življenja bez proizvodnje ikakvog otpada) ideal, on se i dalje čini zastrašujućim. Odmah pretpostavljamo da on podrazumijeva mnogo truda i odricanja. Međutim, iako je teško živjeti zero-waste načinom života postoje, barem prema mome mišljenju, mnoge male stvari kojima možemo eliminirati mnogo otpada. Prvi korak bilo bi eliminiranje jednokratne plastike (flaša za vodu, slamčica, plastičnih kesa, omota od čokoladica, posuda za hranu „za ponijeti“, itd).
Šta je problem s plastikom?
Glavni problem plastike – pored toga što je ima toliko – jeste to što nije biorazgradiva. Nijedan prirodni proces je ne može uništiti. Ona uništava morsku i druge životinjske zajednice. Vremenom se raspada u sve manje dijelove koji se nazivaju „mikroplastika“, materijal koji se u posljednje vrijeme pojavljuje i u lancu ishrane. Ona se u suštini nikada ne raspada, što znači da svaki komad plastike ikada napravljen i dalje postoji!
Plastične boce se prave od petrolejskog proizvoda koji se zove polietilen tereftalat (PET) i da bi se prevozile, potrebne su ogromne zalihe fosilnog goriva. Ako u plastičnu bocu naspete toliko tečnosti da popuni 25% boce, to je otprilike ista količina nafte koja je bila potrebna da se napravi ta boca. Za nešto što je jednokratno, ta količina je prevelika.
Skraćenu verziju toga pogledaj u ovom videu!
Šta mogu uraditi po tom pitanju?
Slijede jako jednostavni koraci kojima možemo smanjiti proizvodnju otpada!
Ja sam daleko od cilja i toliko je koraka koje i sama moram poduzeti, ali nadam se da će nam ova lista svima poslužiti kao inspiracija.
- Koristite platnene ubruse umjesto maramica.
- Uvijek nosite nekoliko platnenih cekera u svojoj torbi za slučaj da se nađete u kupovini.
- Zaboravite na slamke. Ako možete, koristite neku za višekratnu upotrebu. Ako ne, onda… ma zar su zaista TOLIKO bitne.
- Zaboravite na jednokratne čaše za kafu. Kupite višekratnu čašu ili koristite teglicu! Više o opasnosti jednokratnih čaša za okoliš pročitajte ovdje.
- Kupite višekratnu bocu za vodu!
- Nosite svoj pribor za jelo tako da ne morate uzimati plastični pribor.
Super, već radim većinu ovih stvari, šta još mogu uraditi?
7. Napravite domaće kozmetičke proizvode! Znate li da možete napraviti svoju pastu za zube koristeći samo tri sastojka?
8. Ukoliko ste u mogućnosti, od ostataka hrane napravite kompost. Ako ne, pokušajte ih iskoristiti u nekom drugom jelu.
9. Hranu koju želite zalediti zamotajte u pamučne krpe. Koristite višekratne posude umjesto folije kada ostavljate hranu u frižider
10. Koristite čaj u rinfuzi i cjediljku umjesto čaja u kesicama.
11. Kupujte naveliko i u rinfuzi umjesto pakovanih proizvoda.
12. Pravite domaće umake i džemove.
13. Pravite domaće slatkiše od žitarica, voća i čokolade.
14. Kupujte polovno.
15. Djevojke: koristite menstrualne čašice.
16. Konzumirajte manje.
Život bez otpada i plastike je jako težak, pogotovo ako živite u velikom gradu. Da, postoje ljudi koji to rade i koji su zaista inspirativni, ali ne odustajte samo zbog toga što to ne možete postići odjednom.
Naša žeđ za udobnim životom izmiče kontroli. Međutim, ako se istinski potrudimo da živimo proizvodeći što manje otpada – počevši sa malim koracima – možda možemo umanjiti i popraviti jedan dio te štete. Život u kojem proizvodimo manje otpada i manje ugljena je nešto što možemo početi već danas. Svako djelo se broji.
