Više puta dešavalo mi se da saznam za slučajeve u kojima se neka naša sestra muslimanka žali na svoga muža kako mnogo vremena provodi na Facebooku, kako joj smeta to što njen muž prihvata prijateljstvo nepoznatih žena i uz to se s njima i dopisuje.
Nekoliko puta bio sam svjedok da to toliko smeta tim ženama, što je i normalno, da svojim muževima, nakon dugog savjetovanja, moraju da uvjetuju: ili ona ili njegove virtuelne prijateljice, tražeći na taj način razvod braka, a muževi ponekad na određeni period to prestanu da čine, a neki se uopće i ne osvrnu na to i odabiraju svoj virtuelni svijet.
Ne mogu da vjerujem da ima ljudi, naročito ako su to ljudi koji znaju propis i koji svojom vanjštinom pokazuju da su praktičari vjere, koji nekoj virtuelnoj osobi daju prednost nad svojim brakom, svojom suprugom, svojom djecom.
Ne mogu da shvatim da ima neko koga njegova supruga odvraća od grijeha, pokušava da ga udalji od osobe koja je u osnovi svu svoju vrijednost pokazala stupajući u dopisivanje sa njim, znajući da je oženjen, i on ne samo da ne može da prihvati savjet/kritiku svoje supruge već je spreman da žrtvuje i suprugu i svoju djecu zbog virtuelne prijateljice, koja možda u istom vremenu zajedno sa njime ima još desetine, ako ne i više, virtuelnih prijatelja s kojima se dopisuje i kojima je uništila brak i porodicu, baš kao i njemu.
Dragi moj brate, kojeg je Allah stavio na ovu kušnju, zašto se ne osvijestiš? Zar je tvoje srce toliko pocrnjelo, da činiš nepravdu najbližim osobama u svom životu i da to i ne primjećuješ?
Zar možeš da gledaš kako se cijepa srce tvoje supruge, koja te toliko voli, da ne može da gleda tvoje grijehe i tvoje neispravno korištenje interneta?!
