Lijepe, poučne ali ponekad i teške, kakva je i ova anegdota koja se dogodila tokom dženaze namaz djevojčici Emani.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Kad smo klanjali dženazu namaz maloj Emani, džennetskoj ptičici, i ponijeli je prema mezaru; nosio je njen babo u rukama svojim, pored njega išli mi, braća mu Senad i Suad i bukadar rodbine, komšija i raje, pogleda u mene, pa mi veli:
– Čuješ li, brate, kako miriše! Prelijepo!
– To je miris džennetskih duša, brate moj.
Mi smo plakali i očiju suznih prema mezaru koračali, a naš brat Edo u svojim je rukama nosio svoju džennetsku pticu, strpljiv i zadovoljan s Allahovom odredbom. Zna on da će ga Gospodar opet počastiti, a njihova ih Emana čeka ispred najljepših dženneta, stoji u objavi ef. Velića, prenosi Hayat.
