Ročište u Sudu BiH još traje i u toku je obrazloženje presude.
Godinjak nije prisustvovao izricanju, jer se nalazi u bolnici.
Uoči presude, pred Sudom BiH okupili su se saborci, porodica i prijatelji optuženih, koji su čekali izricanje presude.
Optužnica ih je teretila da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav1. tačka c) i e) i krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana175. stav1. tačke a) i b) KZ BiH u vezi sa članom180. stav1. KZ BiH.
U optužnici se, između ostalog, navodi da su Edhem Godinjak, u svojstvu načelnika Stanice javne bezbjednosti Trnovo, Medaris Šarić, u svojstvu komandanta Štaba teritorijalne odbrane Trnovo i Mirko Bunoza, u svojstvu komandanta jedinica HV – HOS, svjesno i voljno učestvovali u udruženom zločinačkom pothvatu sa zajedničkim ciljem višestrukog lišenja života civila srpske nacionalnosti u selima na području općine Trnovo, protivpravnog hapšenja i zatvaranja u zatočeničkim objektima formiranim na području općine Trnovo i paljenja njihove imovine, te lišenja života i nečovječnog postupanja prema zarobljenim pripadnicima Vojske Republike Srpske u zatočeničkim objektima formiranim na području općine Trnovo.
Godinjakova braniteljica Edina Rešidović u završnim riječima je kazala da Odbrana ne osporava da se na području Trnova u periodu od maja 1992. do jula 1993. odvijao rat između Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i Vojske Republike Srpske (VRS), ali i da je to jedino što je tokom postupka Tužilaštvo uspjelo dokazati.
Prema njenim riječima, Tužilaštvo se nije odredilo za koju kategoriju udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) optužuje Godinjaka, već izokreće stvarnu situaciju pošto nije postojao nijedan element UZP-a na strani legalnih vlasti, niti, po njemu, ima komandne odgovornosti.
- Bez obzira na dužnosti optuženog na području Trnova koje tužilac navodi u optužnici, on nijednog trenutka nije imao nadležnosti nad počiniocima niti saznanja o počinjenju djela, niti efektivnu kontrolu. U konkretnom predmetu nema dokaza koji bi upućivali na stvarno znanje da bi mogao poduzeti radnje da kazni svoje potčinjene - rekla je braniteljica.
Podsjetila je kako iz dokaza proizlazi da je optuženi bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo do 6. juna 1992., kada je imenovan za načelnika Općinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO), da bi na poziciju načelnika SJB-a bio ponovo postavljen 17. augusta iste godine, kada je Ratnom predsjedništvu Trnova, čiji je bio član, ukazivao na potrebu za ponovnim formiranjem stanice.
Odbrana je navela da je područje Trnova geografski veliko i da je SJB-u falilo ljudstva, tehnike, sredstva veze i komunikacije, pogotovo što su pripadnici policije morali ići na linije, kao i da su na tom području boravile i izvodile borbena dejstva jedinice sa Igmana i one koje su dolazile izvan BiH, te da je na tom području bilo na hiljade izbjeglica.
Rešidović je kazala da Godinjak ni kao načelnik SJB-a, a ni dok je bio načelnik Općinskog štaba TO-a, nije imao nikakvog uticaja na vojsku, pogotovo na jedinice sa Igmana, niti je imao kontrolu nad njima.
- Upozoravao je nadređene da se, zbog angažmana policije na liniji, SJB ne može suprotstaviti stvarnim problemima. U više navrata je tražio ljudstvo za SJB, ali su civilne vlasti i komanda na Igmanu tražile da se policijske snage svedu na minimum i da se prioritet da odbrani zemlje - rekla je braniteljica.
Odbrana Šarića ocijenila je da navodi o udruženom zločinačkom poduhvatu nisu dokazani.
Braniteljica Vasvija Vidović rekla je da dokazi pokazuju da su srpska sela na području Trnova bila dobro naoružana, da su srpske snage zauzele strateške pozicije i da su komšijama pripremile "tužnu sudbinu diskriminisanog naroda".
Navela je da nakon napada srpskih snaga 31. maja 1992. slijedi haotična situacija i da dokazi pokazuju namjeru da se pobije i protjera muslimanski i drugi živalj radi stvaranja etnički čiste teritorije.
Vidović je kazala da je "Tužilaštvo istrglo događaje iz stvarnosti".
- Optuženi su djelovali da spriječe zločinački cilj srpske strane - istakla je Vidović.
Odbrana Bunoze završnu riječ iznijela je u nekoliko rečenica.
Branilac Midhat Kočo je kazao da nema materijalnih dokaza da je Bunoza bio na čelu neke jedinice, a da je samo par svjedoka reklo da je čulo da je "nekom jedinicom komandovao Hakala".
Glavni pretres u ovom predmetu otvoren je 28. oktobra 2014. godine.
Sudeće vijeće koje je izreklo oslobađajuću presudu činile su sudije Mediha Pašić, Zoran Božić i Mira Smajlović.
