Musim Džaferović je rekao da je Vikić bio ljut i pitao načelnika SDB-a Asima Dautbašića: “Šta to radiš?” Prema svjedoku, pri tome je mislio kako se to moglo desiti.
Džaferović, koji je bio operativac u SDB-u, kazao je da je prije toga čuo rafale, ali da mu to nije bilo ništa neobično. Poslije Vikićevog dolaska, kako je dodao, izašao je do ulaza u Dom policije i saznao da su pobijeni zarobljenici koje su “htjeli da predaju u Štab”.
Njegovo današnje svjedočenje razlikovalo se od iskaza koji je dao u istrazi 2012. godine, kada je naveo da se čula paljba i da je nakon desetak minuta ušao Vikić i “ljutitim glasom rekao da su ubijeni zarobljenici”, te da “ne zna što su tu dovođeni”. Svjedok je tada naveo da je ostao u kancelariji.
Džaferović je kazao da je tačno ono što je danas rekao. Ni dan-danas, kazao je, ne zna ko je pobio zarobljenike. O tome nije sačinio službenu zabilješku, jer, kako je rekao, zločin se nije dogodio u objektu, a i nije bio “faktor koji je mogao i na šta uticati”.
Svjedoka je tužiteljica Vesna Ilić podsjećala na raniji iskaz i kada je govorio o jedinici Juke Prazine, koja je bila smještena u blizini Doma policije.
On je kazao da je Dautbašićeva ideja bila da se toj jedinici kao “mehanizam kontrole” daju akreditacije, kako bi se “umanjili problemi” i da bi im se “zadovoljili apetiti”. Svjedok je rekao da im je s kolegama pravio akreditacije i vodio evidenciju na osnovu spiska koji je dostavio Prazina.
Kako je kazao, to je bio tzv. rezervni sastav policije i nije siguran da li je o formiranju te jedinice donesen zvanični akt.
Džaferović je rekao da ne zna ko je bio nadređen toj jedinici. Tužiteljica ga je podsjetila da je ranije izjavio da su bili podređeni Vikiću, te da je Prazina dolazio kod Vikića.
Svjedok je kazao da to nije tačno i da je “očigledno previdio detalje”. On je naveo da jedinica Prazine nije imala nikakve veze sa Specijalnom jedinicom Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike BiH, čiji je komandant bio Vikić.
“Znam za animozitet Vikića prema ljudima tog formata. Dautbašić je donio odluku da se stave pod kontrolu”, rekao je svjedok.
Vikić je, kao nekadašnji komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih.
U ovom predmetu je optužen i Jusuf Pušina kao bivši pomoćnik ministra za uniformisanu policiju, te Nermin Uzunović i Mladen Čovčić, kojima je, kao nekadašnjim pripadnicima Jedinice rezervnog sastava, na teret stavljeno učešće u ubistvima osam zarobljenih rezervista Jugoslovenske narodne armije (JNA) u aprilu 1992. godine.
Svjedok Džaferović je kazao da su u Domu policije bili smješteni Štab Specijalne policije i Štab odbrane grada, i da je Dautbašić imao ulogu koordinatora između institucija. Džaferović je rekao da je na Dautbašićev poziv došao i da mu je prevashodni zadatak bila zaštita Doma policije kroz kontraobavještajno djelovanje.
On je kazao da je radio provjere za lica koja su se htjela prijaviti u Specijalnu policiju. Za jedinicu Juke Prazine, kako je rekao, te kontrole nije obavljao.
Prema svjedoku, Nedžad Herenda nije bio pripadnik SDB-a. Kazao je da ga se sjeća kao portira u MUP-ovoj ambulanti, te da se “znao vrzmati” oko Doma i obavljati neke “sitne poslove”. Više svjedoka je izjavilo da je čulo da je Herenda učestvovao u ubistvima.
Suđenje se nastavlja 14. februara.
