Poslije ubistva iranskog generala Qassema Soleimanija u Bagdadu, u iznenadnom napadu SAD, sve govori da će situacija dalje eskalirati. Situacija je veoma opasna. Teheranski režim i njegovi saveznici su već izrekli osvetničke kletve, sada se može očekivati novo nasilje i situacija bi vrlo brzo mogla da izmakne kontroli.
Saveznici SAD poput Izraela i Saudijske Arabije, ali i Liban i prije svega Irak, mogli bi da osjete teške posljedice; ništa ne može da se isključi – od krvavih napada na pojedince, mjesta ili institucije, preko napada na tankere i gasovode, pa sve do raketnih napada na saveznike SAD. Jer, za Teheran ubistvo Soleimanija može biti samo poniženje i faktička objava rata. Teheran već i iz unutrašnjepolitičkih razloga ne može da dozvoli sebi da ostavi ovaj napad bez odgovora.
Iran može, ali ne mora, i sam da postane vojno aktivan. On – između ostalog, i zbog generalovih efikasnih vojnih i obavještajnih djelatnosti tokom proteklih godina – ima funkcionalnu mrežu dobro opremljenih jedinica u regionu. Od proiranskih paravojnih formacija u Iraku i Siriji, preko libanskog Hezbolaha, pa sve do hutijevskih pobunjenika u Jemenu, koji su već duže u direktnoj konfrontaciji sa iranskim rivalom Saudijskom Arabijom i predstavljaju neprijatelje Izraela i SAD.
Ubistvo je bila politička greška
Sa Soleimanijem, nestala je vodeća operativna glava iranske ekspanzionističke politike u regionu. Neutralno rečeno, više je nego začuđujuće to što režim u Teheranu nije mogao da zaštiti svog najvažnijeg generala u inostranstvu od ovakvog napada. Ali, ni na Bliskom i Srednjem Istoku niko nije nezamjenljiv, pa ni Qassim Soleimani kao šef ozloglašenih „Brigada Al Kudsa“. Mreža Iranu odanih paravojnih formacija u regionu bi mogla da i bez njega ostane jaka i opasna. Već je određen nasljednik ubijenog generala.
