Kada se desi takva tragedija, treba po strani ostaviti političke stavove i opredjeljenje.
Međutim, kada u helikopterskoj nesreći u Iranu pogine predsjednik države i ministar vanjskih poslova i cijela delegacija i posada, onda je tada sva priča usmjerena da ih se ocrni, da se predstave kao loši momci i bez truna pijeteta da se govori o tom slučaju.
A da ne govorim za ovo divljanje po Facebooku što gledaju na ovu tragediju kao na znak Božije kazne šijama.... Bože zakloni.
Također, izuzev reisu-l-uleme, članova predsjedništva i još nekih političara, naše institucije stidljivo spominju ovaj slučaj i bez obzira što diplomatska kultura podrazumijeva da se uputi saučešće povodom smrti nekog zvaničnika, izgleda to ne čine bojeći se nečijeg prijekora od prijatelja sa druge strane svijeta. Ne valja to.
Naš bratski narod u Iranu žaluje za svojim predsjednikom, ministrom vanjskih poslova i drugim članovima delegacije i posade i ja žalujem s njima i suosjećam se sa boli porodica i narodom Irana. Neka Gospodar bude milostiv prema onima koji su preselili i oprosti im njihove grijehe.
Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un!, zaključio je profesor Nazif Horozić.
