U ovo dramatično doba, iskrsava mi svakodnevno u sjećanju rečenica Halila Džubrana:
NE PITAJTE ŠTA VAŠA ZEMLJA MOŽE UČINITI ZA VAS VEĆ SE PITAJTE ŠTA VI MOŽETE ZA SVOJU ZEMLJU UČINITI!
Ova rečenica pripisuje se američkom predsjedniku Kennedyju, ali njen autor je libansko-američki pjesnik koji je već za života postao klasik.
Umro je u Njujorku 1931. godine. Bijaše on veliki humanist, kosmoplit, izvrstan poznavalac i poklonik orijentalno-islamske i zapadnjačke kulture. Gorostasna figura koja je daleko, koja je visoko nadvisila svoje vrijeme, čak svoj svijet.
I dok naša prelijepa BiH krvari već tridesetak godina, dok je čereče bjelosvjetske a posebno evropske birokrate, nevješto prerušeni u političare i diplomate, koji imaju porazno reducirane predstave o demokratiji i humanosti, a snažno kultiviran duh birokratski – toliko godina nakon plemenite Džubranove duše i uma – nema jutra kome padnem u zagrljaj a da se ne upitam:
MOGU LI DANAS UČINITI NEŠTO ZA TEBE, DRAGA MOJA DOMOVINO?
Svevišnji je učinio onoliko koliko je obećao – dosadašnjim opstankom moje zemlje već je čudo učinio, ali se čeka na nas da svoj dio uradimo.
Za spasonosnu sreću baš svih na njenome tlu.
