Bio je deseti august 2006. godine kada su tadašnji predsjednik i premijer RS-a Dragan Čavić i Milorad Dodik, na zajedničkoj konferenciji za novinare održanoj u Banjoj Luci, objavili kako su podnijeli krivičnu prijavu protiv generala Atifa Dudakovića, ratnog komandanta 5. korpusa Armije RBiH, zbog ratnih zločina počinjenih na području djelovanja jedinice kojom je komandirao.
Čavić i Dodik prijavu su podnijeli i protiv nepoznatih osoba koje su ubile jednu ili više pripadnika Vojske RS-a ili Vojske bivše Republike Srpske Krajine i palile i rušile civilne objekte. Predsjednik i premijer RS-a istakli su da je krivična prijava protiv Dudakovića podnesena Tužilaštvu BiH i Republičkom tužilaštvu RS, na ruke glavnih tužilaca, zbog krivičnih djela koja imaju karakter počinjenih ratnih zločina po komandnoj odgovornosti.
Dva mjeseca kasnije, 7. oktobra, Marinko Jurčević, tadašnji glavni tužilac Tužilaštva BiH, izjavio je kako je pokrenuta istraga protiv Dudakovića i još nekoliko osoba osumnjičenih za ratni zločin. Bila je to prva zvanična potvrda da se protiv nekadašnjeg komandanta 5. korpusa vodi istraga za ratne zločine. Dvanaest godina kasnije, Dudaković je uhapšen s Ekremom Dedićem, Ibrahimom Šiljdedićem, Safetom Salihagićem, Adisom Zjakićem, Redžepom Zlojićem, Samirom Solakovićem, Fatmirom Muratovićem, Muharemom Aleševićem, Huseinom Balagićem, Ejubom Koženjićem, Ibrahimom Nadarevićem i Saidom Mujićem. Svi su osumnjičeni da su odgovorni za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Bosanske krajine. Ono što će mnoge uznemiriti jeste činjenica da su svi svjedoci Tužilaštva Bošnjaci. Za sada bez komentiranja samih iskaza svjedoka, Stav, radi razumijevanja pred kakvim se izazovima nalazi odbrana slavnog generala koji predstavlja simbol odbrane Bosanske krajine od srpske agresije, donosi presjek svjedočenja koja cirkuliraju u javnom prostoru.
MOTEL U PETROVCU
Prijava pa i optužnica protiv Dudakovića pripremane su još od 2002. godine, sve nakon saznanja da su ispred motela koji se u to vrijeme zvao “Grmeč”, na ulazu u Bosanski Petrovac iz smjera Ključa, 14. ili 15. septembra 1995. godine, vojnici iz Dudakovićevog osiguranja navodno strijeljali između 25 i 30 srpskih civila. O tome je pred istražnim organima RS-a svjedočio bivši pripadnik 5. korpusa Armije RBiH. Dijelove njegovog svjedočenja objavile su Nezavisne novine 20. novembra 2002. godine.
On je ispričao kako je mobiliziran početkom augusta 1995. godine i raspoređen u jedinicu kojom je komandirao Amir Avdić. “U Bosanski Petrovac smo ušli 14. ili 15. septembra. Istureno komandno mjesto na čelu s generalom Dudakovićem bilo je smješteno u motelu pored magistralnog puta prema Ključu. Čekajući dalja naređenja, ujutro oko osam časova pred motel je dovedena grupa srpskih civila starosne dobi između 40 i 60 godina. Postrojili su ih u šljivik iza motela, nakon čega su ih počeli vrijeđati i prijetiti da će biti strijeljani.”
Kazao je da su zarobljenici molili za spas. Stariji, prosijed čovjek, elegantno odjeven, tražio je da razgovara s komandantom. “Jedan od vojnika mu je odgovorio da je general u motelu i da je on naredio da ih strijeljaju”, izjavio je svjedok, navodeći da su ubrzo iz motela istrčala četiri vojnika s crnim fantomkama na glavi i automatskim puškama u rukama, koji su s izvjesnim Ducom, koji im se napolju pridružio, rafalima počeli pucati na srpske civile. Nakon toga, dodao je svjedok, vratili su se u komandno mjesto u motel. “Upitao sam vojnika do mene ko su oni i dobio odgovor da su to ljudi iz osiguranja Atifa Dudakovića”, istakao je svjedok, pojasnivši da se ubrzo na mjestu strijeljanja pojavio bager koji je zakopao tijela.
Nakon što je Dudaković uhapšen, u ovdašnjim se medijima pojavilo još nekoliko dijelova iskaza u kojima se također spominju događaji u blizini tog motela. Tako je banjalučka ATV objavila kako je u posjedu dijelova izjava najmanje 20 svjedoka, redom Bošnjaka, na koje računa Tužilaštvo BiH u slučaju protiv Dudakovića. Najveći broj svjedoka jesu i sami bili pripadnici 5. korpusa, a značajan dio njih, tvrdi ATV, tražio je sudsku zaštitu.
Tokom akcije “Sana 95” pripadnici 5. korpusa ušli su u Bosanski Petrovac i dovodili srpske vojnike koji su se predavali na lokaciju iza motela kod raskrsnice puteva Drvar – Ključ – Petrovac. Osim njih, tamo je, navodi se, dovedeno i najmanje 46 srpskih civila koji nisu uspjeli pobjeći na vrijeme. Prema tvrdnjama svjedoka, kada su ih sve okupili, počeli su pucati na njih. “U njihovoj blizini bilo je možda desetak vojnika 5. korpusa. Ono što sam vidio jeste da ti vojnici najprije tuku rukama, nogama, puškama jednog muškarca, a kad su ga ‘dobro’ prebili, jedan od vojnika ga ubije ispalivši više hitaca iz automatske puške, odmah nakon ubistva jedan bager ‘kašikom’ kupi leš i istresa ga u jednu već ranije iskopanu veću rupu. Ovakav postupak se ponovio još tri puta.”
Po tvrdnjama svjedoka, pripadnici 5. korpusa ubijali su civile i vojnike onesposobljene za borbu i u Ključu. Očevidac priča da su i tu bila učestala strijeljanja zarobljenih vojnika nakon šturog ispitivanja. “Preuzeo je zarobljenika i naredio mu da pređe preko bankine, a kada je zarobljenik prešao, komandant Dudaković izdao je naređenje: ‘Pucajte, šta čekate?!’ Zarobljenik koji je ubijen nakon ispitivanja bio je srednjih godina, a meni je ostao u sjećanju da je imao sat marke ‘Seiko’ na ruci, to sam zapamtio, jer se vojska oko njega zezala riječima da ima ‘Seiko’ sat, a ne zna gdje je.”
Jedan od svjedoka ispričao je Tužilaštvu kako su nedaleko od rudnika gipsa u Orašcu kod Bihaća ubijena tri zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske neposredno nakon kratkog ispitivanja. “Vidio sam kako general Dudaković otvara prozor i nešto priča sa zarobljenim vojnicima, te su odmah po završenom razgovoru, naočigled komandanta Dudakovića, par vojnika koji su doveli zarobljene, te jedan iz pratnje i Ekrem Dedić, koji je bio neki starješina u bataljonu vojne policije, pucali iz automatskih puški i ubili spomenuta tri zarobljena.”
ISKAZI AUTONOMAŠA
Motel na raskrsnici, sudeći po izjavama svjedoka, bio je jedna od ključnih lokacija za egzekucije tokom kobnog septembra i oktobra 1995. godine. Sedam zarobljenih srpskih vojnika, tvrdi ATV, dovedeno je pred Dudakovića, koji je sjedio u vozilu nedaleko od motela. Nakon kratkog ispitivanja, Dudaković navodno naređuje da se zarobljenici strijeljaju. “Nakon pucnjave, jedan od zarobljenika u koje smo prethodno pucali još je bio živ i jaukao je, govoreći: ‘Ubijte i mene, nemojte me ostavljati!’ Nakon toga je Hasan Ružnić išao od tijela do tijela zarobljenika u koje smo pucali i svakome od njih pucao pojedinačno po jedan metak u glavu, uključujući i ranjenog zarobljenika koji je dozivao”, navodi se u izjavi.
Slična situacija spominje se u oblasti šumskog gazdinstva “Mijačica” u Bosanskom Petrovcu. Tri pripadnika srpske vojske koji su se 17. septembra 1995. godine predali navodno su po kratkom postupku ispitani pa ubijeni. Saglasnost je, kako se tvrdi, dao Ibrahim Nadarević, komandant 517. brigade 5. korpusa. “Neko od prisutnih je zavikao: ‘Evo zarobljenih četnika!’ Vidio sam da inžinjerci iz 517. brigade dovode tri zarobljena srpska vojnika. Mujić iz Cazina poveo je ovu trojicu na saslušanje. Nakon 40 minuta, Mujić ih je izveo i zatražio dvojicu dobrovoljaca. Jedan se sam javio, a drugog je Mujić odredio. Mujić je naredio ovoj dvojici da povedu zarobljene i da ih strijeljaju, što su i učinili. Njihova su tijela ležala pet-šest dana”, naveli su svjedoci.
Osim događaja kraj petrovačkog motela, objavljeni su i dijelovi iskaza svjedoka o dešavanjima 15. septembra 1995. u petrovačkom selu Krnjeuša. Ne znajući kome prilaze, trojica pripadnika VRS navodno su tražila upaljač od pripadnika 5. korpusa. Vojnici Armije RBiH prepoznali su o kome se radi, pa su odmah zapucali. “Jednog su odmah ubili, drugog teško ranili u grudi, a trećeg su lakše ranili u predjelu nogu i kuka. Vojniku koji je bio teže ranjen prišli su Husein Balagić i Ale Hodžić Pumparica, jedan od njih dvojice pucao je i ubio ga, a trećem vojniku prišao je komandant Dudaković. Pitao je ranjenika kako se zove, kojoj jedinici pripada, odakle dolazi, a nakon ispitivanja je Dudaković rekao: ‘Ubijte ga’”, navodi se u izjavi svjedoka.
Istragu protiv Atifa Dudakovića i ostalih osumnjičenih vodili su agenti Terenskog ureda Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) iz Banje Luke i Bihaća te inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu. Ono što je dosad nepoznato jeste hoće li optužnica, koja će vrlo vjerovatno biti podignuta protiv Dudakovića, obuhvatati isključivo zločine koji su se desili tokom operacije “Sana 95” ili će, na čemu se već dugo insistira u nekim krugovima, biti proširena i na događaje s područja tzv. Autonomije. Bivše pristalice Fikreta Abdića dale su na desetine iskaza tokom istrage protiv Dudakovića, ali i dostavile mnoštvo dokumentacije, pa nije nerealno očekivati da se u optužnici nađu neke od tačaka koje tretiraju događaje u tzv. Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna. Jer, prema iskazima svjedoka i dokumentima koje su dostavljali nekadašnji autonomaši, pripadnike 5. korpusa Armije BiH tereti se za likvidacije, teška zlostavljanja i ubistva vojnih zarobljenika kao i silovanja žena.
Nakon hapšenja u petak, 27. aprila, Sud BiH je za Dudakovića i ostale odbio odrediti pritvor. Pušteni su na slobodu uz mjere zabrane. Advokati Asim Crnalić i Fahrija Karkin, koji brane osumnjičene u predmetu protiv Dudakovića i ostalih, naglašavaju da, iako su pojedinačni zločini počinjeni, ne postoji dovoljno dokaza koji bi upućivali da je na području općina Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most 1995. godine počinjen širok i rasprostranjen napad na civile. “U konkretnom slučaju, ‘Sana 95’ je bila čista vojna akcija u kojoj su, pretpostavljam, stradali neki civili. Da li je to stradanje civila ratni zločin, treba utvrditi Sud u toku postupka. Moje je mišljenje da je optužba o zločinu protiv čovječnosti pretenciozna i za takav pravni zaključak nema činjenične osnove”, rekao je Crnalić za Detektor.
Karkin je odluku Tužilaštva da sumnjiči Dudakovića i ostale za zločin protiv čovječnosti nazvao “političkom formulacijom”. “Neodgovorno je od Tužilaštva kada kaže da je akcija ‘Sana 95’ počela nakon što je ARBiH probila linije odbrane Vojske Republike Srpske (VRS) i zauzela neko mjesto. Nije 5. korpus ništa zauzimao, 5. korpus je oslobađao. U tome je razlika. Zločina je u svakom slučaju bilo, ali to su pojedinačni zločini”, smatra Karkin. Tužilaštvo BiH je, tvrdi on, pogriješilo i zbog korištenja Krivičnog zakona BiH (KZ BiH) umjesto Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ), koji je važio 1995. godine.
Sudeći po dosadašnjim iskustvima, kada su u pitanju procesi vođeni pred Sudom BiH, jasno je kako će suđenje Dudakoviću i ostalima (ukoliko, naravno, do njega dođe) trajati najmanje tri godine. Broj osumnjičenih, broj svjedoka, brojni dokazi, sve to, uspoređujući s procesima u kojima se našao sličan broj optuženih, kazuje da će suđenje trajati nekoliko godina. Ono što zabrinjava jeste zdravstveni stanje generala Dudakovića. A ono je ozbiljno i veoma loše, zbog čega je i hospitaliziran prije nekoliko dana i pod stalnim je nadzorom liječnika. Jasno je kako svako želi da Dudaković ostane živ i zdrav i dokaže svoju nevinost pred Sudom svoje države te obrani časni obraz 5. korpusa Armije R BiH.
