Na suđenju Atifu Dudakoviću, bivšem komandantu Petog korpusa Armije BiH (ABiH), Tužilaštvo je pročitalo iskaz iz istrage preminulog svjedoka u kojem je naveo da je ranjen prilikom bjekstva na području Sanskog Mosta kada su ga zarobili pripadnici 17. ključke brigade.
Svetko Miljević je u iskazu naveo da je sa svojom jedinicom, odnosno Prvim bataljonom 6. sanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), bio na Grmeču kada su se 10. oktobra 1995. godine, usljed akcije ABiH, jedinice povukle prema Sanskom Mostu, a on je s trojicom kolega otišao u selo Đedovača, gdje su mu bili roditelji i brat, kako bi stanovništvu rekli da bježe.
Njegov brat Ranko, kako stoji u izjavi, bio je mobilisan u istu brigadu, ali nisu bili u istom bataljonu, te je nekoliko mjeseci ranije imao sukob s komandirom i napustio liniju te se vratio u selo.
“Saznao sam da mi je brat taj dan otišao u selo Bosanski Milanovac kod Stojana Veselinovića, s kojim smo bili u rodbinskoj vezi. Tetka mi je pričala da ih je vidjela pred Stojanovom kućom i da im je rekla da bježe. Šta se dogodilo, niko ne zna”, stoji u izjavi.
Svjedok je u istrazi izjavio da je Rankovo tijelo kasnije ekshumirano i da mu je patolog rekao da je ubijen iz vatrenog oružja i da su na lobanji nađene povrede, da je pronađeno i Veselinovićevo tijelo, kao i da je njegov brat bio civil bez oružja.
U istoj izjavi Miljević kaže da je poslije s kolegama iz svoje jedinice Stojanom Kljuićem, Milanom Vranješom i Milanom Milinovićem nastavio da se kreće, kada su u selo Podbriježje došla dva kamiona, iz kojih su istrčali pripadnici 17. ključke brigade, razoružali ih, naredili im da legnu i vezali ih.
Miljević je naveo da ga je tada jedan vojnik udario kundakom u obraz, da su mu naredili da pase travu, da su Milinovića odveli u pravcu neke kuće i da je u međuvremenu naišao čovjek s konjskim kolima, prema kojem su zapucali i ubili ga, kao i da je kasnije saznao da se radilo o Mići Vučiću.
U iskazu je svjedok spomenuo da je “naišao naš kamion, prema kojem su zapucali ovi iz Armije BiH”, da se čulo jaukanje i da je on odlučio bježati.
“Vezanih ruku sam ustao i počeo bježati. Oni su za mnom počeli pucati, čuo se rafal, pogođen sam u plećku i šaku. Uspio sam pobjeći i zaustaviti konjska kola i tražiti od čovjeka koji je upravljao da me odveže. Naišla je naša vojska, koja me odvela u Prijedor u bolnicu. Nisam imao dokumente kod sebe, mislili su da sam muslimanski vojnik”, naveo je svjedok u izjavi i dodao da su kasnije pronađena tijela njegovih kolega i Vučića.
Odbrana je istakla prigovor zakonitosti i autentičnosti na ovaj iskaz, kao i da nema saznanja o kojem se predmetu radi.
“Čovjek objašnjava da mu je brat bio vojnik, a sugeriše mu se da je bio civil, te je on u nastavku govorio da je bio civil. Takvo ispitivanje dovodi do nezakonitog rezultata”, rekao je Dudakovićev branilac Asim Crnalić.
Osim Dudakovića, za zločine protiv čovječnosti počinjene na području općina Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most te okolnih sela, ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, terete se bivši pripadnici Petog korpusa Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Konježić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.
Tužilaštvo je pročitalo iskaz preminulog svjedoka Đure Salapure u kojem je on izjavio da je bio mobilisan u radnički bataljon, da je 14. septembra 1995. godine uslijedio napad na Hrgare, da se s jedinicom izvukao prema Sanskom Mostu, gdje je našao majku, koja je uspjela da izbjegne iz sela Bjelaj (općina Bosanski Petrovac), ali da otac Nikola nije i da je ostao kod kuće.
Salupara o ocu nikada ništa nije saznao, a u iskazu stoji da je u Bjelaju bilo stotinjak kuća koje su spaljene.
Odbrana je navela da u ovom iskazu ima nekoliko netačnih tvrdnji, te da svjedok u izjavi ne tereti nikoga od optuženih.
Nastavak suđenja je 9. decembra.
