Tada je prvi put izvučeno nekoliko većih cigli iz piramide SDA i osipanje je krenulo.
Aktuelno rukovodstvo SDA dovelo je do toga da institucije države BiH nikada nisu bile slabije. Sve je urušeno i danas nakon četvrt vijeka borbe SDA za prava Bošnjaka, taj je narod najdalje od ravnopravnosti.
Nevolje najprije nastaju u vlastitim redovima.
Potpuno nezgrapno vođen nedavni proces izbora kandidata za člana Predsjedništva BiH pokazao je samovolju vrha stranke u odnosu na želje članstva. Stranka je narušila demokratska pravila u izboru za člana Predsjedništva. Gotovo nasilno je odstranjen državni premijer Denis Zvizdić, a gotovo nasilno nametnuti Šefik Džaferović i Safet Softić. Premda je Zvizdić dobio najviše glasova na terenu, ubrzo je odstranjen a istaknuta su ova dva, do tada gotovo neprimjetna kandidata.
Čulo se dosta otvorenih glasova protiv neprincipijelnih protežiranja nekih kandidata. Ministar za izbjeglice FBiH Edin Ramić, visoko rangiran u hijerarhiji stranke, Džaferovića i Softića nazvao je osobama koje "stolicu ne daju nikome i nizašta". Evidentna je podijeljenost unutar SDA oko pitanja podrške kandidatu za člana Predsjedništva BiH.
Ima u SDA mnogo onih kojima je dosta nacionalnog rastrojstva i već sada govore kako će svoje glasove dati Mirsadu Hadžikadiću, Denisu Bećiroviću ili Željku Komšiću. Navodno i od članstva omrznuti Fahrudin Radončić ima podršku nekih struja unutar SDA.
Denis Bećirović kao ljevičar je najavio podjednako zastupanje sva tri naroda, što je BiH potrebno više nego ikada, koliko i departizacija i depolitizacija Predsjedništva. Mirsad Hadžikadić je ozbiljno ime za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Željko Komšić, koji također može računati na dio glasova Bošnjaka, zagovara demokratsku BiH koja neće biti podijeljena po etničkim principima. Svi oni mogu očekivati glasove iz duboko podijeljene SDA.
O stranačkim previranjima vjerovatno najmanje ili gotovo ništa ne znaju oni u vrhu SDA.
Čini se kako je ključni problem SDA što je odavno zaboravio na borce. I to ne samo one koji danas protestuju tražeći prava i već zakašnjelu pravdu. Najveći grijeh SDA je što su zaboravili visokoobrazovane iz boračke populacije, koje su morali uključiti u svoje stranačke redove. Naime samo u jedinicama Armije RBiH u Sarajevu bilo je sedam doktora nauka i desetak magistara.
Na stotine visokoobrazovanih iz rovova su odlazili u smrt ili se u vrijeme slobode vraćali u anonimnost. Tada je nastupio najveći raskol u SDA između pravovjernih i surovo ambicioznih. Na scenu su stupili uglavnom surovo ambiciozni.
Odmah nakon rata na zahtjev međunarodne zajednice, iz policije, vladajuća SDA poslušno je otjerala vrhunske borce jer su u toku rata nosili vojnu uniformu. Stranci koji su pravili konstrukciju poslijeratne BiH tražili su nove ljude za novo vrijeme. Ovo nemoralno čišćenje je obavljeno uz odanu saradnju na prostoru vlasti SDA. Desetak i dvadeset godina nakon rata najviše je ratnih zločinaca VRS i HVO uhapšeno u policijskoj uniformi. U tim uniformama hapse ih i danas.
Stranački prvoborci su odavno sahranjeni ili politički mrtvi. I oni što su se istinski borili za ovu državu shvatili su da se moraju sakriti od javnosti, jer su nove beskrupulozne podrumske elite izronile pune novog elana i ambicije.
Danas svi stranački procesi u SDA idu prema jačanju nekoliko struja. Za sada se ne znaju motivi ni ciljevi, niti razlike između tih struja. Bit će nepremostiv problem ako te struje počivaju na primitivnoj borbi za vlast.
Bilo kako bilo, ovaj partijski dinosaur bi mogao odlučiti prvi put o izboru bošnjačkog člana Predsjedništva BiH izvan ove stranke.
Već se sada mogu prepoznati pučisti u redovima SDA. Lider SDA Bakir Izetbegović bi trebao uskoro dobiti zahtjeve za vanredni kongres stranke.
