Od tada do danas prošla je trećina vijeka. Bosna i Hercegovina je izgubila odlučnost, a posljedično i sve bitke koje je vodila nakon onih ratnih.
Međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina danas ne može da se odbrani od nekoliko hiljada nenaoružanih ljudi koji su prešli hiljade kilometara i završili bez identiteta u državi bez imena i prezimena, bez vlasti i rukovodstva. U anarhiji koja je još samo na papiru država.
Nema tog naučnika i profesora koji bi mogao dati pravu definiciju kakvo je to uređenje Bosne i Hercegovine.
Bh. vlada, to jeste Vijeće ministara danas je raspravljala o mjesecu oktobru i migracijama u ovom mjesecu. Selmo Cikotić, davao je informacije koje nemaju veze sa stvarnim dešavanjima, i to pod pritiskom finansijsko - političkih struktura EU i svijeta. Na kraju nedvosmisleno su nam pokazali da smo ostali bez DRŽAVE.
Jer tamo ima države zna se ko je i za šta nadležan. Da ovdje ima države ne bi bilo migrantske krize. To je sav bit problema. Ali očito su različite sile uspjele u naumu da je nema.
Lutajući hazarderi poput Selme Cikotića i njegovih političkih šefova, baš kao i oni prije Cikotića poigravaj se s opasnom situacijom vozanja i prebacivanja osoba bez imena i prezimena iz jedne u drugu tačku.
Puno toga je navodno pokušano, a nije završeno.
Ljudi koje zovemo migranti, a oni to de facto nisu, u tajnoj operaciji se prevoze iz Krajine ka područje oko Sarajeva. Veći dio političko - policijskih struktura ove zemlje pojma nema ni kud ni kako ih prebacuju.
Kome onda treba više dokazivati da nesposobna vlast radi sve na razbijanju države, njenog poretka i institucija. Obilato im u tome pomažu međunarodne institucije, predstavništva i ambasade svojim kontradiktornim politikama i stavovima, te bacanjem sredstava bez da se definiše i riješi politika države BiH spram krize i sudbina tih nesretnih ljudi s kraja svijeta.
Šta je to migrant? Je li to osoba koja je iz svoje države pobjegla progonjena problemima različite prirode, od rada, siromaštva, uskraćenih prava i slično. A otprilike je to međunarodno prihvaćena definicija migranta.
Ako je ta osoba pobjegla iz svoje države u namjeri da pronađe bolji život, zašto ona krije svoj identitet, zašto baci ili spali dokumente koji otkrivaju njihov identitet? Mnogi Bosanci i Hercegovci bili su migranti i izbjeglice. Ali nisu bacali dokumente, a imali su i one posebne kartone Crvenog križa.
Zašto onda ove izbjeglice i migranti iz Azije i Afrike odbacuju svoje dokumente.
Zakon o strancima BiH jasno u članu 13. stav 1 definiše da svako strano lice koje uđe u BiH mora imati određeni identifikacioni dokument.
No, ova država je pod pritiskom stranaca dopustila sebi da ne poštuje zakone koje je sama donijela. A pride su počeli da krše ustavni i politički sistem.
Tako se migranti čak o trošku evropskih donacija i domaćih budžeta vozaju pod policijskom pratnjom s jedne na drugu lokaciju, a trebali bi biti uhapšeni jer su nelegalno i bez dokumenata u BiH. Onda im se servira spavanje u autobusima. Hladno je, pomrzli su i shvatili su već davno gdje su došli, zato na lošem engleskom govore Italy, Italy.
S druge strane kakve su to izbjeglice koje već godinama trpe i pate sve to što im se u ovoj državi dešava. Otkud nekom tolika izdržljivost da u BiH pati terori domaćih vlasti u kampovima ispod ljudskog nivoa, a pobjegao je da traži bolji život. Možda je odgovor na to pitanje i najbolji pokazatelj zašto ih se nasilno zadržava u BiH.
Rješenja ima, samo se pitam je li ih neko namjeno ne vidi. Danas je objavljena informacija da će migranti iz Lipe biti prebačeni na privremenu lokaciju na period od četiri mjeseca. Dok se, kako kažu “Lipa ne osposobi za smještaj migranata na duži period”.
A zašto uopće treba ta “Lipa”. ZAŠTO u USK? Nisam stručnjak za sigurnost, ali zar ne bi bilo logično da se više “Lipa” napravi negdje na granici sa Srbijom odakle ti migranit ulaze u BiH.
U tim kampovima osigurati najhumaniji boravak tim nesretnim ljudima. Za one koji hoće azil i imaju dokumente to pitanje riješiti u najkraćem mogućem roku. Za one koji nemaju dokumente i neće da ostanu u BiH organizovati hitnu deportaciju u državu porijekla.
Problem se dakle može riješiti za nekoliko mjeseci. Bez pompe, drame i polutajnih akcija poput one danas koje ugrožavaju sigurnosni sistem u BiH.
A danas su migranti i njihov problem otkrili koliko ova država ne uspijeva da funkcioniše i koliko u tome pomažu EU, UN i ostali u međunarodnoj zajednici.
Današnje djelovanje i tajno prebacivanje migranta uz usputno djelovanje tjera me da se zapitam postoji li država Bosna i Hercegovina?
S druge strane ponovo mi se javila sumnja o kojoj smo ranije pisali da su migranti paklen plan međunarodne zajednice za BiH.
Zato, ako postoji i jedan posto u vlasti onih koji Bosnu i Hercegovinu vole vrijeme je da pronađu rješenje i završe priču s migrantskom krizom. Jer ko ne želi azil u BiH a njenim ulicama luta kao tempirana bomba mora biti deportovan.
I da, znam da se ovo neće svidjeti lažnim dušebrižnicima, koji vole migrante sve dok čuju šuštanje eurića. Ali za takve me nije briga, jer ovo je moja zemlja i nema pravo šutjeti dok je drugi ubijaju.
A lažni migranti i kriza oko njih već ju je dobro nagrdila.
